1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nacionalizam koči Srbiju na putu ka EU?

14. januar 2010.

Nakon podnošenja srpske kandidature za članstvo u EU, mediji na Zapadu upozorili su da je Srbija još uvek opterećena nacionalizmom. U kojoj meri je nacionalizam i danas prisutan u Srbiji, i šta su njegova uporišta?

https://p.dw.com/p/LVO9
Grafiti u Beogradu podsećaju na neko prošlo vremeFoto: AP

Vladavina Slobodana Miloševića ostaće upamćena kao vrhunac nacionalističkog zanosa, koji je za mnoge bio jedan od generatora sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. O tom vremenu napisane su brojne knjige i studije, i sigurno je da diskusija o njemu još nije završena.

Deset godina kasnije Srbija je podnela kandidaturu za članstvo u Evropskoj uniji, ima demokratsku vladu i predsednika, ukinute vize za Evropu, i procenu da se još uvek nije oslobodila nacionalizma.

Živimo u posledicama nacionalizma

Ostaci nekog radikalnog nacionalizma iz devedesetih godina još uvek postoje u Srbiji, kaže za Dojče vele Andrej Nosov iz Inicijative mladih za ljudska prava. Ali, nacionalizam danas više nije pokretač negativnih pojava u društvu i kod političke elite:

Protest in Belgrad Demonstranten fordern von Premierminister Vojislav Kostunica einen Kooperationsvertrag mit der EU zu unterzeichnen Serbien
Protesti u Beogradu tokom mandata Vojislava KopštuniceFoto: AP

„Dakle, on jeste prisutan, on jeste deo nekog našeg javnog mnjenja, i pre svega neki oblici, rekao bih, posledica takve nacionalističke politike. Kao što su recimo ksenofobija, loš odnos prema institucijama, ili prosto kao jedna kultura nekažnjivosti koju vi osećate kod naše političke elite i institucija pre svega. U toj meri mi zapravo pre živimo u posledicama nekakve nacionalističke politike, nego što je ona danas glavna ideja vodilja koja pokreće politički život Srbije.“

Nacionalizam u defanzivi

Analiza stepena nacionalizma u Srbiji i njegovog uticaja na društvo i demokratske procese, nalazi se u skoro svim godišnjim izveštajima Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Predsednica tog odbora Sonja Biserko kaže za Dojče vele da je nacionalizam dostigao svoj maksimum tokom vladavine Vojislava Koštunice. Nakon izbora 2008. godine, Srbija, po njenim rečima, ulazi u jednu sasvim drugačiju fazu:

„Što ne znači da taj nacionalizam nije tu, ali se probija i neka druga orijentacija, i neka druga očekivanja kod građana. I u tom smislu, država po prvi put pokušava da nekako uvede red u taj opšti haos, i u tu nasilničku sliku koju smo živeli toliko dugo, što je rezultat i te Miloševićeve politike. U poslednje dve-tri godine je tako došlo do pomaka u nekim reformskim zahvatima, u vojsci i policiji, i sada, evo, kao najtvrđi orah se pojavljuje sudstvo, odnosno i sudstvo je došlo na red za reformu uz velike otpore koji postoje.“

U nastavku:

Ekonomska kriza dovela do otrežnjenja

Ekonomska kriza dovela do otrežnjenja

Boris Tadic und Fredrik Reinfeldt
Predsednik Boris Tadić podnosi zahtev za članstvo Srbije u EU 22.12.2009. u StokholmuFoto: DPA

Svetska ekonomska kriza je takođe uslovila srpski odmak od nacionalizma, ističe Sonja Biserko, i na neki način dovela do otrežnjenja. Iako otpori i dalje postoje, približavanje Srbije Evropskoj uniji ipak povećava poverenje građana prema međunarodnoj zajednici, kaže ona:

„Na neki način je to dovelo i do osvešćenja, ne samo građana nego i elite koja je za to odgovorna. Jer, pokazalo se da je Evropska unija alternativa koja ipak Srbiji nudi neka rešenja, i neku vrstu solidarnosti. To je prilika koju bi trebalo iskoristiti, jer sadašnja vlada suočava se sa ogromnom opstrukcijom koju sprovode neki konzervativni elementi srpskog društva.“

Etnička distanca i etnička netrpeljivost više se ne reflektuju kroz svakodnevne incidente, primećuje Andrej Nosov. Ali, odnos prema drugima još uvek nije do kraja oslobođen nacionalističkih primesa:

„Ja ću vas samo podsetiti na ona istraživanja sa univerziteta o odnosu mladih ljudi, studenata, prema Albancima, Romima, ili recimo pripadnicima gej populacije. Ja to ne bih vezivao isključivo za naciju, i za odnos prema nacijama, nego za tu jednu opštu ksenofobiju i opštu zatvorenost, koja je posledica celog sistema vrednosti u srpskom društvu.“

Serbien Kosovo Unabhängigkeit Erklärung Reaktionen Demonstration in Belgrad
Nasilje u Beogradu posle proglašenja nezavisnosti KosovaFoto: AP

Mladi – izgubljeni u nacionalizmu?

Iako mnogi nade polažu u mlade generacije, ne može se zaboraviti činjenica da su mladi u Srbiji u velikoj meri akteri negativnih trendova. Nasilje na ulicama i sportskim terenima, pretnje medijima, aktivno učešće u aktivnostima desničarskih organizacija, idolopoklonički odnos prema ratnim zločincima, samo su neki od pokazatelja da mlade generacije zahtevaju dodatnu pažnju. Andrej Nosov primećuje da Srbija ima čitavu seriju izgubljenih generacija, i da afirmacija evropskih vrednosti često izgleda kao uzaludan posao:

„Znate, evropske vrednosti i priča o Evropi su kod nas kao neki ’gastarbajterski san’. Vrlo malo vi imate konkretnih stvari koje se tiču Evrope, koje su tako uverljive i opipljive kao što je to verovanje u te heroje i idole. Dakle, nisu samo izgubljene one generacije koje su morale sa 20 ili 23 godine da idu da ratuju, već su to i ove sadašnje generacije koje praktično ne razumeju šta se dogodilo u prošlosti, i zašto nas ta Evropa i taj svet tako ne vole. I onda vam nacionalizam, Mladić, verovanje u ratne heroje, Srpska napredna stranka, i takve stvari budu nekako prirodan odgovor na sva ta pitanja.“

Problematičan odnos prema prošlosti

Utisak koji postoji na Zapadu da u Srbiji još uvek postoji hiper-nacionalizam, odnosi se, pre svega, na odnos prema prošlosti i ratnim zločinima, smatra Nosov. Takav odnos zapravo otežava saradnju sa susednim zemljama, i predstavlja utočište nacionalističkih snaga.

Suštinski je, kaže on, glavni oslonac nacionalizma još uvek u političkim partijama, koje i dalje nisu reformisane. Sa druge strane, kao neka vrsta podrške, su srpska Crkva, Srpska akademija nauka i umetnosti, i čitav jedan javni prostor u kome se Srbija vidi kao jedina žrtva u bivšoj Jugoslaviji.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorni urednik: Ivan Đerković