„Naša djeca moraju otići vani da bi se znalo za njihove uspjehe” | Mozaik | DW | 25.11.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Bosna i Hercegovina

„Naša djeca moraju otići vani da bi se znalo za njihove uspjehe”

Jedan sarajevski gimnazijalac se, bar za kratko, pobrinuo da se u sumornom mozaiku Bosne i Hercegovine, obeleženom političkim nesuglasicama, pretnjama opstanku države, korupcijom i pandemijom – pojave pozitivni sadržaji.

„Iznenadilo me je to što je cijela BiH bila preplavljena vijestima o tome da je jedan Sarajlija osvojio zlato u takmičenju iz matematike u Velikoj Britaniji. Taj interes pokazuje da je i sama država počela cijeniti uspjehe svojih učenika i talenata.“

Tako priča sarajevski gimnazijalac Din Ammar Tolj. On je nedavno Zlatnim certifikatom u Velikoj Britaniji okrunio seriju svojih uspeha u matematici.

„Jako mi je važno što sam mladima u BiH pokazao da trebaju slijediti svoje snove. Ja sam svoje slijedio. Zahvaljujući znanju i trudu, uspio sam kao Bosanac doći u Veliku Britaniju sa željom da postanem matematičar i fizičar. To ni meni prije 4-5 godina nije izgledalo moguće, kao što to mnogim mojim vršnjacima u BiH ni danas ne izgleda.“

„Naša djeca moraju otići vani“

Posebno ponosni na njegov Zlatni certifikat, osvojen na matematičkom takmičenju srednjoškolaca iz čitave Velike Britanije, bili su njegovi roditelji Samra i Tomislav, porodica, kao i nastavno osoblje i učenici Druge gimnazije u Sarajevu. Uz medijsko glorifikovanje njegovog uspeha, satisfakcija za mladog Sarajliju bile su i čestitke sarajevskih opštinskih i kantonalnih zvaničnika i resornog ministarstva. To mu, kaže, budi nadu da će mladi Bosanci i Hercegovci u očima vlasti postati bar malo važniji.

Za njegovu majku Samru Islamović je taj uspjeh, kako kaže, bio očekivan. „Uvijek je imao jasne ciljeve pred sobom, vrijedno učio i volio izazove“. Drago joj je, kaže, i zbog velike medijske pažnje, ali društvu u BiH zamera sledeće: „On je uvijek bio takav. I prošle godine se takoreći iz čiste znatiželje prijavio na isto takmičenje i osvojio Srebrni certifikat. I u BiH je postizao fantastične rezultate, ali se o tome nije izvještavalo. Čini mi se da naša djeca moraju otići vani da bi se znalo za njihove uspjehe.“

Zahvaljujući stipendiji Din Ammar Tolj je dobio priliku da treći i četvrti razred završi u londonskoj školi Brentvud

Zahvaljujući stipendiji Din Ammar Tolj je dobio priliku da treći i četvrti razred završi u londonskoj školi Brentvud

Školovanje u inostranstvu u doba korone

Din Ammar Tolj je, kao jedan od najboljih učenika Druge gimnazije, dobio stipendiju koju sponzorišu britanskim lordovi, da treći i četvrti razred završi u londonskoj školi Brentvud (Brentwood).

„Teško mi je palo razdvajanje od roditelja i sredine u kojoj sam živio 16 godina. Sarajevo volim, iako mi se neki aspekti života u njemu nisu dopadali. Ipak, sistem školovanja ovdje je dosta ležerniji i više pažnje se posvećuje praktičnoj primjeni stečenih znanja u svakodevnom životu i budućoj karijeri učenika“, kaže Tolj.

Međutim, širenje pandemije dovelo je do zatvaranja školskih ustanova u Engleskoj u martu 2020. Din Ammar je morao da se vrati u BiH, da bi ponovo došao u Englesku u avgustu, kada je počela nova školska godina.

„Privatne škole poput ove se trude da ostanu otvorene, jer one žive od novca za školarinu koja je veoma skupa. Sada redovno posjećujemo nastavu. Obavezno je nošenje maski i držanje distance. Svi razredi su odvojeni i nemaju međusobnog kontakta. Na taj način se, u slučaju pojavljivanja infekcije korona-virusom, izoluje samo taj razred, a ostali i dalje dolaze u školu.“

Uprkos činjenici da engleske škole svakih šest sedmica imaju raspust i ukupno sedam raspusta godišnje, Din Ammar zbog vladinih mera o suzbijanju širenja infekcija ne može da putuje u BiH, jer bi po povratku morao u karantenu. Roditelje nije video od avgusta. Protekli raspust proveo je kod mamine rođake u Berlinu, usavršavajući malo nemački kojim solidno vlada. Nada se da će u decembru ponovo u rodno Sarajevo.

„Mladi u BiH su postali glasniji“

Iako su ga interesovala dešavanja na nedavnim lokalnim izborima u BiH, Din Ammar zbog obaveza nije mogao da ih prati kroz medije. O svemu su ga informisali roditelji. Rezultate izbora tumači kao pozitivan znak.

„Mislim da se situacija mijenja i da mlade generacije postaju glasnije. Mislim da će mladi ljudi koji slijede svoje snove izabrati bolje političare i one koji će im pomoći da te snove ostvare.“

Din Ammar Tolj: Kroz druženje s učenicima iz svih krajeva svijeta shvatiš koliko su te podjele u BiH besmislene

Din Ammar Tolj: Kroz druženje s učenicima iz svih krajeva svijeta shvatiš koliko su te podjele u BiH besmislene

Smatra i da su podele najštetnija pojava u društvu BiH: „Tek kada se dođe u jednu sredinu poput ove škole u kojoj se ljudi iz svih krajeva svijeta druže i uvažavaju, shvati se koliko su te podjele u BiH besmislene. Zato se ovdje u Engleskoj osjećam slobodnije. Mnogi moji vršnjaci u Sarajevu i BiH, bar oni s kojima sam se družio, imaju taj internacionalni mentalitet i otvorenost. Sada je vrijeme da dalje razvijamo taj mentalitet i tek tada će nam svima biti bolje.“

Budućnost je na Zapadu

Mladi talenti, poput Dina Ammara Tolja, koji imaju jasne predstave o onome šta žele da postignu, ostvarenje svojih ambicija ne vide u okviru visokoškolskih ustanova u BiH. „Planiram studirati fiziku i filozofiju na nekom od evropskih, kanadskih ili američkih univerziteta. Žao mi je što naši univerziteti ne mogu pružiti slične mogućnosti“, ističe Tolj.

Njegova majka nikada nije sumnjala u uspeh mladog talenta: „Mi smo se navikli da on stalno postiže dobre rezultate. On je još u drugom razredu gimnazije objavio sopstvenu zbirku zadataka iz matematike, koja se danas u njegovoj školi koristi kao udžbenik i ovo je samo očekivani slijed u njegovom razvoju.”

A Din Ammar Tolj želi što više toga da vidi, da se dalje razvija, uči i putuje: „Odrastao sam u multikulturnom gradu u kome sam imao sreću da upoznam ljude različitih tradicija i kultura. Uostalom, u takvoj sam porodici odrastao. To me oduvijek ispunjavalo. Zato i želim proširiti svoj horizont. A jednog dana ću se, nadam se, vratiti u BiH i pomoći razvoju društvene i akademske zajednice.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Reklama