1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Merkelova i Putin

11. oktobar 2006.

Senka nad ovogodišnji Petersburški dijalog bila je sahrana ubijene novinarke Ane Politkovskaj; stručnjaci okupljeni na nemačko- ruskom forumu diskutovali su o unutrašnje političkim prilikama u Rusiji i o spektru pitanja vezanih za privrednu i kulturnu saradnju. O pitanjima demokratije i slobode štampe u Rusiji, komentar Kornelije Rabic..

https://p.dw.com/p/B8OW
Foto: picture-alliance/dpa

Neprijatna pitanja u žiži bila su ubistvo prema režimu kritične i nezavisne novinarke, kao i bezobzirni nastup Rusije protiv gradjana Gruzije u Moskvi. Ali naravno, dominirali su razgovori o velikim poslovima Nemačke i Evrope sa resursima bogatom zemljom kojom upravlja samosvesni predsednik.

Ni nemačka kancelarka u razgovoru sa predsednikom Rusije nije mogla da izbegne vruće teme: Angela Merkel je energično zahtevala razjašnjenje ubistva novinarke. Više očigledno nije ni mogla da učini. Vladimir Putin joj je obećao sveobuhvatnu istragu. To što je on istovremeno pokušao da umanji značaj Ane Politkovskaje, koju je označio kao osobu bez značaja i sa malim uticajem na rusko društvo, specifičan je cinizam. Sigurno da je preterano i neosnovano Putina nazivati «ubicom» što su uzvikivali pojedini demonstranti u Drezdenu, ali njegova politika je ta koja je stvorila klimu nesigurnosti i straha što nemački i ruski novinari stalno tvrde u svojim izvešajima. To je klima koja se s prezirom odnosi prema vrednostima slobode, nezavisnosti štampe, pluralizma mišljenja - klima u kojoj drugačije misleći postaju žrtve.

Privredna saradnja izmedju dve zemlje očigledno odlično napreduje, ali bez obzira na uspešne poslove, sloboda štampe je bila i ostaje jedinica mere u demokrartskim procesima u Rusiji. Tema medijskih sloboda je bila i ostala tačka sporenja izmedu Nemačke i Rusije. Neki od predstavnika Kremlja kritike od strane zapadne štampe etiketiraju kao jednostrane.

Realnost medjutim pokazuje da u ophodjenju sa gradjanima i njihovim osnovnim pravima Rusija od Zapad može još mnogo t oga da nauči. Njena spremnost u tom pravcu medjutim nije na visini, što ni petogodišnji «Petersburški dijalog» nije mogao da promeni.

Kritika demokratskih deficita Rusije ne bi smela da bude prepuštena samo hrabrijim savremenicima ili pojedinim grupama. Takodje i predstavnici privrede i društva ne bi smeli da propuste priliku da jasno kažu kako demokratskoj državi pripada sloboda štampe, različitost mišljenja i uslovi rada u kojima noivinari ne bi morali da strahuju za sopstvene živote. I to ne samo u Moskvi, već i u ruskim provincijama. Ovo pitanje ostaje kao izazov čitavog spektra nemačko – ruskih odnosa.