1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Manje o zidu, više o zajedničkoj budućnosti

9. novembar 2009.

U Nemačkoj je danas sve u znaku pada "gvozdene zavese". U svim segmentima javnog života naveliko se polemiše o tim vremenima, ali i o tome o kojima se nemačko društvo bavi "zajedničkom budućnošću".

https://p.dw.com/p/KRHS
"Rušenje domina" kao nekada Berlinskog zida
"Rušenje domina" kao nekada Berlinskog zidaFoto: dpa

Povodom dvadesete godišnjice pada Berlinskog zida minhenski list Zidojče cajtung piše:

Slaveći nestanak zida Nemci rado zaboravljaju da 1989. nije bila samo nacionalni događaj. Deveti novembar je simbol geopolitičkog preloma, začetka novog svetskog poretka. Padom Zida počela je da bledi evrocentrična slika sveta, oslobođene su političke i ekonomske snage koje su doprinele naglom usponu celih regiona u (drugim delovima) sveta i koje su ubrzale kulturno razaranje i društvene promene. Evropa je izgubila na značaju kao osovina svetske politike, kao bojno polje ideologija i pretenzija na moć.

Tako godina 1989. obeležava kraj poretka uspostavljenog posle Drugog svetskog rata, poretka kojim je zamrznuta razorna snaga koju je razvila Evropa sa Nemačkom u svom središtu tokom proteklih vekova. Bila je zamrznuta, ali ne i uklonjena. U istoriji se na hladni rat gleda kao na završnu fazu ratne, prve polovine 20. veka. Na zapadu Nemačke je bilo 900 hiljada vojnika, na istoku 600 hiljada crvenoarmejaca koji su, oslanjajući se na hiljade nuklearnih bombi, bili garant skurilne ideje o obostranom uništenju.

Flash-Galerie Berlin Feierlichkeiten 20 Jahre Mauerfall Bilderserie
Foto: AP

Deveti novembar označio je kraj te ideje simetrije i stabilnosti. To je bio i kraj ideje da sudbina sveta zavisi od stabilnosti i blagostanja Evrope. Umesto toga pojavile su se snage koje se suviše apstraktno opisuju kao globalizacija, multipolarnost, fanatizam i nacionalizam…

Prelomna linija svetske politike je premeštena – ona je danas možda negde u Pacifiku gde kineska mornarica demonstrira moć Pekinga, ona je možda na Durandovoj liniji koja deli Pakistan od Avganistana. U slučaju Pacifika vode se pregovori Kine i SAD, u Paštunistanu odlučuje se sudbina eventualnog islamskog kalifata na čelu sa talibanima koji legitimnost crpe iz protivljenja Zapadu. Za to vreme gotovo neprimetna markacija na berlinskim ulicama označava gde se nekada nalazio Zid, piše „Zidojče cajtung“.

Povodom naglašavanja razlika između onih koji su živeli u dve različite nemačke države list Vestdojče cajtung piše:

Flash-Galerie Mauerfall 20 Jahre Feierlichkeiten
Foto: picture-alliance/ dpa

Posle današnjeg spektakla trebalo bi što pre da se vratimo normalnom životu. Imajući u vidu demografiju, uskoro se polovina Nemaca neće sećati vremena „gvozdene zavese“.

U skladu sa tim u politici i društvu ne bi trebalo produbljivati jaz između istoka i zapada zemlje. Ubuduće bi se moralo manje gledati unazad, a više raditi na zajedničkoj budućnosti – to bi bilo mnogo bolje (za sve)“, piše „Vestdojče cajtung“.

I Berliner cajtung se bavi demografijom i 20. godišnjicom pada Zida:

U nekom smo međuvremenu u kome istorijski događaj više nije deo zajedničkog iskustva, ali još nije postao ni istorija. Ko danas ima 25 godina jedva da se nečeg seća, dvadesetogodišnjaci nikada nisu ni živeli u istočnonemačkoj i zapadnonemačkoj državi. Cela jedna generacija uopšte se ne seća „lude noći“ i u najboljem slučaju sažaljivo se smeška kada veterani 9. novembra pričaju o njoj. Dakle, veoma smo daleko od zajedničke ocene o životu u ujedinjenoj Nemačkoj, ne samo zato što i dalje ima istočnjaka i zapadnjaka, nego i zbog toga što postoji cela generacija koja ni ne zna za dve nemačke države“, piše „Berliner cajtung“.

Povodom pregovora o sudbini Opela i najava iz nemačke vlade da neće biti državne pomoći za Dženeral motors, list Fajnenšel tajms Dojčland piše:

Jedno je jasno: ili će Nemačka sa zakašnjenjem otkriti prednosti liberalne ekonomije i zatvoriti državne kase, uz mogućnost da Opel bude likvidiran, ili će se Berlin i dalje pogađati o radnim mestima i fabrikama i platiti za to. Ako se ostavi po strani skučeni nemački pristup vidi se da Opel ima šanse.

GM će privremeno za evropskog šefa postaviti Nika Rilija, menadžera koji važi za senatora čvrste ruke i zbog toga nije popularan kod zaposlenih u Opelu. Međutim, on je stabilizovao Ševrolet i poznaje prilike u Evropi. Njegovo imenovanje može se shvatiti i kao poruka da GM ozbiljno shvata posao u Evropi i želi da tu angažuje sposobne ljude.

Podjednako mudro je imenovanje Boba Luca za predsednika Nadzornog odbora, jer veteran GM ima potreban format za političke pregovore. Dok je nemačka politika i dalje bezglava, GM nastupa strateški znatno veštije. Uprkos svim pričama o pokidanim vezama između GM i Opela na kraju je saradnja neizbežna“, piše „Fajnenšel tajms Dojčland“.

priredio Nenad Briski

odg. urednik: N. Jakovljević