Kuda idu odnosi EU - Srbija?

Iako je prošlog petka na Brdu kod Kranja Havijer Solana ponovio da Srbija "ima svoju sobu u porodici Evropske unije", te da je prije mjesec dana Beogradu data ponuda za potpisivanje Privremenog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - koji je još uvijek na stolu” – niko se u ovom času u Briselu ne usuđuje prognozirati kako bi se dalje mogli razvijati odnosi izmedju Evropske unije i Srbije.

Kristina Nadj, portparol evropskog komesara za proširenje Olija Rena, nije u mogućnosti čak ni nagovijestiti kakva bi mogla biti sudbina Sporazuma koji u Briselu već drugi mjesec skuplja pašinu i koji uzaludno "čeka potpisnika iz Beogada”.

"Za sada nemamo nikakvo potpisivanje na dnevnom redu, niti imamo bilo kakvu drugu agendu sa Srbijom. Na pitanja o Sporazumu ili Privemenom političkom sporazumu je vrlo teško odgovoriti, jer u ovom momentu nije na vidiku ni bilo kakav drugi sastanak sa Srbijom” – izjavila je Nadj.

Srbija je "zaokupljena isključivo temom Kosova”

Na isto pitanje, voditeljica srpske Misije pri Evropskoj uniji, ambasadorica Roksanda Ninčić, izjavila je za naš radio da je "potpisnik iz Beogada bio spreman prije jedostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Ali tada EU nije bila spremna. Sada, nakon otcjepljenja dijela naše teritorije, Srbija je, i u sklopu svojih odnosa s Unijom, zaokupljena isključivo temom Kosova”.

Pat-poziciju u odnosima EU-Srbija su, dakle, izazvali ptpuno suprotstavljeni stavovi Beograda i Brisela o jednostranom otcjepljenju Kosova od Srbije i proglašenju ovog dijela srbijanske teritorije nezavisnom državom. Ma koliko većina evropskih zvaničnika i državnika zapadnih sila, neuvjerljivo do karikaturalnosti, dokazivali da kosovski slučaj jeste jedinstven, ali da nije i presedan za druge slične secesionističke podukvate, stvarnost bi mogla pokazati da je Kosovo doista ozbiljan moralno-pravni presedan koji bi, s nepredvidivim posljedicama i po Evropsku uniju, mogao narušiti cjelokupan sistem medjunarodnih odnosa koji je stvaran decenijama nakon Drugog svjetskog rata.

Čak 40 slučajeva u kojima tinja želja za otcepljenjem

U Belgiji, koja je mjesecima na rubu podjele izmedju ekonomski jačih Flamanaca i inferiorne valonaske manjine, ovih dana su se ponovo razbuktale debate o secesiji Flandrije. Ova belgijska regija je medju prvima čestitala Kosovu nezavisnost ukazujući otvoreno da bi njegov primjer mogao biti uzor svakom narodu koji sanja o nezavisnosti. U flamanskim medijima svakodnevno se piše i govori i o ostalih oko 40 slučajeva u kojima, kraće ili duže vijeme, tinja želja za otcjepljenjem. Samo na teritoriji Združenih država bivšeg Sovjetskog saveza, četiri zemlje već imaju takve probeme: od Gruzije su se jednostrano otcijepile Južna Osetija i Abhazija, od Azerbejdžana se odvojila jermenska enklava Nagorno-Karabah, a od Moldavije Pridnjestrovlje.

Iako, dakle, gradjani Srbije znaju da formalno-pravno imaju evropsku perspektivu, nakon Kosova će ih biti veoma teško uvjeriti da je ovakva Evropska unija za njih i najboja budućnost.