1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kriza naterala galeriste da "igraju na sigurno"

17. april 2011.

Tržište umetnina oporavlja se od finansijske krize. Zarade na sajmovima i aukcijama opet su u porastu. To se može videti i na najstarijem sajmu umetnosti Art Cologne, na kome galeristi iz 22 zemlje izlažu do 17. aprila.

https://p.dw.com/p/10v3q
Künstlerin auf der Art Cologne 2011. Die Bilder werden für einen Bericht über 45. Art Cologne (13-17 April 2011) verwendet. Die Bilder sind heute (14.04.2011) von Ali Amini in Köln für die Iran-Redaktion aufgenommen worden.
Foto: DW

Katastrofa u “Fukušimi” – takav događaj ne bi smeo da ostane bez odjeka na tržištu umetnina. Galerista Tomas Cander predstavlja ogromnu fotografiju američkog umetnika Miča Epštajna na 45. Art Kolonju. Na njoj se vidi prazna kuća, koja se nalazi pored reaktora za rashlađivanje iz kojih se izvija dim. Trgovac umetnina iz Kelna se specijalizovao za umetničke fotografije koje su jasno orijentisane ka konceptualnoj umetnosti. Na taj način on pokriva redak ali veoma tražen segment na tržištu. “Tržište umetnina trenutno jako dobro funkcioniše. Čini mi se da se ljudi plaše inflacije pa ulažu u trajne vrednosti i kažu: Dobro, u pitanju je umetnost, neću izgubiti novac ako kupim nešto dobro, a istovremeno sam bolje uložio novac.”

Sve je počelo pre 44 godine

1967. godine je u Kelnu otvoren prvi “sajam umetnosti” na svetu. Bila je to prethodnica Art Kolonja. Tada su se sakupili galeristi moderne umetnosti, kako bi stekli uvid u aktuelne tokove, radove mladih umetnika i nove trendove. Art Kolonj je u periodu između 70-ih i 90-ih prerastao u sajam umetnosti, priznat u celom svetu. Poslovi su tako dobro išli da su novi sajmovi nicali kao pečurke posle kiše. Prvo se pojavio Art Bazel, zatim na početku stoleća još jedan u Majami Biču, takođe i Frieze Art Fair u Londonu. U međuvremenu, svaka metropola ima svoj sajam umetnosti. Međutim, od početka finansijske krize u septembru 2008. godine galeristi su počeli da “ igraju na sigurno”. A u takve sajmove spada i Art Cologne.

Hari Libke iz galerije Ajgen & Art, kaže: „Pre pet godina su svi konstantno putovali, u pitanju je bio pravi putujući cirkus. Tada nije bilo obavezno da budete tamo gde se nalaze i kupci – ljudi su i sami stalno bili na putu. Ali, vremena su se promenila, ljudi moraju da rade više nego pre, kako bi kupili umetnost, što znači da su vezani za mesta odakle dolaze.”

Finansijska kriza u Nemačkoj nije dovela do masovnog zatvaranja galerija, ali su mnogi imali bitno manju zaradu. Gerit Frice iz Saveza galerista kaže: “Ja mislim, da je uticaj finansijske krize mnogo dramatičniji nego što se pretpostavlja. Uostalom, ne postoje sigurne brojke kada je u pitanju umetničko tržište. Postoje jedino, kada je reč o likovnoj umetnosti, statistički podaci o galerijama. A tu se vidi da je između 2007. i 2009. godine došlo do pada prodaje od 20-25 odsto godišnje. Suočeni smo, dakle, sa dramatičnim razvojem u pogrešnom smeru, koji je doduše, naizgled zaustavljen, ali ne može da se kaže da je umetničko tržište dinamično, kao što je bilo poslednjih godina.

Najveće zarade u Kini

Za vreme “dobrih” godina spekulanti su kupovali umetnička dela zbog imena, a ne kvaliteta ili ličnog interesovanja. 2006. godine, dve godine pre krize, na umetničkom tržištu je zabeležena zarada od 1,3 milijarde evra. Ali, veliki poslovi nisu se završavali ovde, ni kada se radi o starim majstorima niti savremenim umetnicima. Nemačka se nalazi na petom mestu po pitanju aukcija. Gerit Frice kaže: “Nemačko umetničko tržište uvek ima taj problem da se zaista veliki poslovi dešavaju na aukcijama u Njujorku i Londonu. U jednoj nedelji aukcijska kuća u Njujorku zaradi sumu koju aukcijska kuća u Nemačkoj ne uspeva ni za celu godinu.”

Besucher der Art Cologne 2011. Die Bilder werden für einen Bericht über 45. Art Cologne (13-17 April 2011) verwendet. Die Bilder sind heute (14.04.2011) von Ali Amini in Köln für die Iran-Redaktion aufgenommen worden.
Foto: DW

Jedno istraživanje pokazuje da se najveće zarade poslednjih godina beleže u Kini. Zatim sledi Njujork i London. Na nemačku aukcijsku trgovinu negativno utiče i regionalizacija. Naime, ne postoji jedna adresa za celu umetničku scenu. Za razliku od SAD, Velike Britanije ili Francuske, u Nemačkoj postoji nekoliko centralnih punktova. Hamburg, Keln, Berlin, Frankfurt ili Minhen. Gerit Frice u ovoj raznovrsnosti vidi kvalitet nemačkog tržišta umetnina. „Zbog takve geografske širine tržište se oslanja na profesionalan rad od 1000 galerija, koliko ih ima u Nemačkoj, a u pitanju je intenzitet i broj, koja je redak u inostranstvu.“

Autori: S. Elce / Ž. Bašić-Savić

Odg. urednica: I. Ivanović