1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko sme da košta kultura?

4. novembar 2011.

Prema zvaničnim procenama renoviranje Boljšog teatra koštalo je približno pola milijarde evra. Preskupo? Ali to nije prvi slučaj da su u novinske naslove dospeli poslovi u vezi sa sanacijom institucija kulture.

https://p.dw.com/p/134wg
Boljšoj teatar
Boljšoj teatarFoto: picture-alliance/dpa

Milanska skala

Primer Milanske skale, koja ima 2.000 mesta i velika je otprilike kao Boljšoj teatar u Moskvi, skromniji je od ruskog slučaja. U Drugom svetskom ratu Skala je u velikoj meri uništena, ali je onda, po okončanju rata, veoma brzo obnovljena. Po svoj prilici prebrzo, jer se uskoro ispostavilo da je krater od eksplozije narušio akustiku u teatru. Godine 2000. odlučeno je da se krene u restauraciju. Ona je trajala tri godine i koštala 60 i po miliona evra. Sitnica u poređenju sa Moskvom.

„Feniks“ ponovo u starom sjaju
„Feniks“ ponovo u starom sjajuFoto: AP

Skupi „Feniks“

Znatno više problema bilo je prilikom obnavljanja venecijanskog teatra „Feniks“ (Teatro la Fenice). U januaru 1996. izbio je požar u kući za koju je Verdi komponovao svoju „Travijatu“, Obnovu pozorišta podržavala je cela Italija i to „na mestu gde je bilo i onakvo kakvo je bilo“.

Prvobitno je zamišljeno da se „uskrsnuće Feniksa“ proslavi krajem 1998. godine. Umesto proslave, usledio je niz skandala kao i obustava radova, jer je nemačko- italijanski konzorcijum pod vođstvom Filipa Holcmana imao finansijskih problema. Na to treba dodati i jedan ogroman logistički trošak: kroz Veneciju, grad muzej, svaki građevinski kran i čelične grede trebalo je transportovati kroz uske kanale. Zbir troškova na ponovnom otvaranju u decembru 2003: oko 90 miliona evra. To je duplo veći iznos od prvobitno predložene sume.

Pod lipama

Slučaj renoviranja opere „Pod lipama“ (Unter den Linden), koja važi za najvažniju od tri berlinske opere, poznat je već dugo. Prvobitni plan Klausa Rota, koji je predviđao obiman zahvat tog zaštićenog spomenika kulture, odbačen je. Od septmebra 2010. na snazi je plan arhitektonskog biroa iz Štutgarta „HG Merc“. Od 239 miliona koliko je procenjeno da će biti potrebno, 200 miliona biće obezbeđeno iz savezne kase, a ostatak moraju da sakupe prijatelji državne opere. Ponovno otvaranje planirano je za 3. oktobar 2013.

Berlinska opera „Pod lipama“
Berlinska opera „Pod lipama“Foto: Monika Rittershaus/Staatsoper Berlin

Sve je relativno

Sve to zvuči kao mnogo novca i to i jeste tako. Ipak, potrebno je uporediti iznose: kilometar metroa košta 50 do 60 miliona evra, izuzevši kelnsku liniju sever-jug, gde su troškovi zbog urušavanja zemljišta i zgrada u martu 2009. premašili milijardu maraka. Cena kontroverzne izgradnje mosta Valdšleshen u Drezdenu, koji je dolinu Elbe koštao titule Svetske baštine, iznosila je više od 200 miliona evra, a troškovi održavanja biće oko 430 miliona evra godišnje. „Alijanc arena“, novi fudbalski stadion u Minhenu za 70.000 gledalaca koštao je 340 miliona evra.

Novac uložen u kulturu, poznato je, daje profit u duhu. Zato, kao i ranije, važi ono što je jednom prilikom rekao direktor opere Boljšog teatra Gerd Frobuze: „Uzmite svoj porez natrag. Idite u pozorište!“ Bar je radost Moskovljana, zbog toga što ponovo imaju pravu operu, velika. Planirane predstave su rasprodate, iako cene od 50 do 200 evra po karti uopšte nisu narodske.

Autorke: Anastazija Busko / Daniela Vranković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković