1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako utajiti porez, a izbeći krivično gonjenje

6. februar 2014.

U Nemačkoj se vode velike diskusije oko kazni za utajivače poreza koji sami prijave svoju proneveru. Država takve kažnjava blago, što izaziva gnev građana s obzirom na milionske sume o kojima se ponekad radi.

https://p.dw.com/p/1B35E
Foto: Johannes Eisele/AFP/Getty Images

Najnoviji slučaj koji je uzburkao nemačku javnost je slučaj Alis Švarcer, poznate braniteljke prava žena, spisateljke i novinarke koja zbog svog oštrog jezika već decenijama važi kao kontroverzna. Ona je priznala da je utajivala porez još od 1980. godine: držala je novac na jednom računu u Švajcarskoj i nije plaćala porez na dobit stečenu tim novcem. Sada je samu sebe prijavila finansijskim vlastima; zbog toga je oslobođena krivičnog gonjenja, a morala je da plati 200.000 evra za porez koji nije uplaćivala tokom poslednjih deset godina. Neplaćen porez „stariji“ od 2004. godine, prema nemačkom zakonu – ne mora da nadoknadi. Najveće diskusije se ipak još uvek vode oko predsednika minhenskog Bajerna Ulija Henesa – zato što može da računa sa blagom kaznom iako je proneverio više desetina miliona evra.

Diskovi koji seju strah

U Nemačkoj oslobađanje od krivičnog gonjenja lica koja su sama prijavila svoje poreske „grehe“ ima dugu tradiciju. Oni koji su utajili porez i žele da olakšaju sebi savest, mogu to da učine putem takozvanog „delatnog pokajanja“ – uz velike kaznene kamate. Finansijskim vlastima to umnogome olakšava posao, jer ne moraju da „sa svećom“ traže počinioce – oni se javljaju sami jer znaju da neće dospeti u zatvor. To je postalo masovna pojava u 21. veku, kada je nemačka policija u nekoliko navrata prihvatala ponudu anonimnih lica da kupi kompakt-diskove sa listama imena utajivača poreza, banaka u kojima ilegalno drže novac i drugim podacima. Ta anonimna lica su, kako se smatra, bivši službenici dotičnih banaka koji više nisu hteli da prećutkuju nepravdu – za pristojnu naknadu. Nemačke vlasti su u nekoliko navrata zaista i kupovale takve diskove.

Prijave stižu „u talasima“

U svakoj takvoj prilici je među utajivačima poreza nastajala prava panika. Jer, niko nije mogao da zna da li se nalazi na listi ili ne; zato bi se većina „grešnika“ sama prijavljivala finansijskim vlastima – što je značilo da može da računa sa blagom kaznom i oslobađanjem od krivičnog gonjenja. Državi je to odgovaralo jer je dolazila do novca koji joj pripada, a to je bio njen primarni cilj. Poslednji „veliki talas samoprijavljenih“ zabeležen je 2010. godine kada je – ponovo na vest o tome da je policiji predat disk sa podacima o utajivačima poreza – čak 64.000 ljudi rešilo da prizna svoje nedelo.

Za one koji se odluče na taj korak procedura nije jednostavna. Da bi bili sigurni da im se neće suditi, oni sebe moraju da prijave pre nego što to učini finansijska policija. Osim toga, u prijavi mora biti navedena svaka – pa i najsitnija – suma koja je utajena u poslednjih deset godina, uz svu potrebnu dokumentaciju. Tu oni koji ubiru kamate na novac koji miruje u Švajcarskoj svakako imaju lakši posao od onih koji su ulagali novac u trgovinu akcijama ili devizama, ali procedura je u svakom slučaju mukotrpna za svakoga. Nagrada za taj trud je – sloboda.

Ima više kategorija „samoprijavljenih“

Kada se ispune svi uslovi koje traže finansijske vlasti, onda svako ko je godišnje utajio više od 50.000 evra mora da na tu sumu plati i pet odsto kaznene takse – naravno uz kompletan iznos koji je utajio i koji mora da vrati, zajedno sa kamatom. Oni koji su utajili više od 100.000 evra, moraju da računaju i na posebnu novčanu kaznu, a kazna zatvora im se u pravilu zamenjuje uslovnom kaznom. Ima i slučajeva koji ipak ne mogu da izbegnu zatvor: to su oni koji su utajili više od miliona evra a sud ne dozvoljava da budu oslobođeni krivičnog gonjenja iako su sami sebe prijavili.

Trenutno se vode rasprave oko toga da li je ovaj model korektan ili ne – pre svega zato što građani koji uredno plaćaju porez ne mogu da prihvate činjenicu da milioneri ne moraju da vraćaju čitavu dobit koju im je omogućilo utajivanje poreza, već samo poresku sumu sa kamatom i kaznom. Zbog toga su kaznene mere za utajivače poreza koji se sami prijave važna tema razgovora u okviru vladajuće velike koalicije – pre svega se Socijaldemokrate zalažu da se postojeći zakoni bitni pooštre.

Autor: Saša Bojić
Odg. urednik: Ivan Đerković