1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako političari koriste govor tela

12. septembar 2013.

U vreme predizborne kampanje, pogledi birača su upereni u političare. Malo je onih koji čitaju stranačke izborne programe ali zato većina pomno prati svaki nastup kandidata i sve komentariše od odeće pa do govora tela.

https://p.dw.com/p/19gX9
Obama u BerlinuFoto: Robert Michael/AFP/Getty Images

„Ruck Zuck“ bio je naziv jednog vrlo omiljenog televizijskog kviza u 90-tih godina u Nemačkoj. Kandidati-učesnici morali su da demonstriraju svoje znanje, odnosno da pogode određene pojmove i to što je moguće pre. Jedino pravilo je pri tome bilo je da nisu smeli da se služe gestovima ili zvukom.

Posmatrajući nemačke političare, mogao bi se steći utisak kako ta igra bez gestova među njima još uvek traje – pogotovo ukoliko ih uporedite sa kolegama iz inostranstva. Prisetimo se samo gestikulacije ili bolje rečeno opuštene pokrete, kada je Barak Obama ovog leta tokom posete Berlinu, iznenada skinuo sako. U poređenju sa njegovim pokretima tela, nemačka kancelarka, čak i na temperaturi iznad 30 stepeni, deluje isuviše kruta. Dok američki predsednik vrlo rado na sav glas peva i pleše, Angela Merkel mirno osluškuje Vagnerove opere. Da li je to tipično nemački – prenositi sadržaje bez gestikulacije, dakle bez ikakvog govora tela?

Stabilnost umesto testosterona

„I da i ne. Mimiku i gestove koriste i nemački političari ali sa manje nametljivosti. To pre svega važi za Angelu Merkel. Njen govor tela ukazuje na kontrolisanu mimiku i simetričnu gestikulaciju. Ovakvo držanje posebno signalizira stabilnost i prenosi osećaj poverenja i sigurnosti. U to se dobro uklapa i njen način govora, u kojem nema mnogo polemike i koji deluje uravnoteženo“, tvrde Stefan Vera, stručnjak za govor tela i Paula Dil, politolog. Njih dvoje već godinama istražuju inscenacije političara u javnosti.

Bildergalerie Politiker Gestik Merkel
Angela MerkelFoto: picture-alliance/dpa

Dva glavna kandidata na predstojećim izborima, u tom smislu se prilično razlikuju. Paula Dil navodi kako Per Štrajnbrik, socijaldemokrata u odnosu na demohrišćanku Angelu Merkel, deluje znatno impulsivnije i agresivnije, kao i da odaje utisak borbenog čoveka. „Njegov govor tela je puno drugačiji od kancelarkinog. Njegova gestikulacija i pokreti zauzimaju mnogo prostora, njegovi pokreti su intenzivniji, on se često kreće kroz prostor. Time on pažnju skreće na sebe kao na osobu, dok se kod Angele Merkel u prvom redu nalazi njen položaj, odnosno, uloga koju ispunjava“, kaže Paula Dil i dodaje kako Štajbrik pri tome koristi tipično muški način izražavanja sa velikim naglaskom na imidžu stručnjaka, dok Merkelova izbegava sve što bi moglo da pokvari neutralan utisak, koji želi da ostvari na građane.

Prizori iz bračnog života – da, ali samo u Americi

Uprkos svemu, Štajnbrik u poređenju sa političarima iz Amerike, a pogotovo sa onima iz Latinske Amerike, deluje vrlo suvoparno i službeno. Kada je nedavno na nemačkoj televiziji naizgled spontano ispustio nekoliko suza kada ga je njegova supruga pred kamerama pohvalila, čak ni to nije delovalo spektakularno. „Upravo u Latinskoj Americi, ali i u SAD izborne kampanje su znatno emocionalnije, i to bez obzira da li je reč o političkim raspravama ili načinu kako se neki političar predstavlja“, kaže Dilova, koja je i sama poreklom iz Brazila. Ona navodi primer argentinske predsednice Kristine Fernandez de Kirhner. Ona je tokom predizborne kampanje 2011. godine vrlo često isticala svoju tugu za preminulim predsednikom i svojim suprugom Nestorom Kirhnerom. U javnosti se pojavljivala isključivo u crnini, a Kirhnerovo ime nije nikada pominjala, već je uvek govorila samo kao o „njemu“.

Bildergalerie Politiker Gestik Peer Steinbrück mit Wurst
Per ŠtajnbrikFoto: Getty Images

Kako u Južnoj, tako ni u Severnoj Americi, političari se mnogo ne suzdržavaju u oštrom kritikovanju protivnika. „Oni vrlo često postaju i vrlo lični. Toga u Nemačkoj za sada nema. Ovde političari još uvek pokušavaju privatni život da ostave po strani. A to su prihvatili i nemački mediji. Svi imaju razumevanja za to da Angela Merkel nerado u javnost izlazi sa svojim suprugom. Gotovo da joj niko ne postavlja pitanja o privatnom životu“, kaže Paula Dil. Osim toga, u Nemačkoj političke partije kao takve ipak igraju važniju ulogu, dok u Americi politikom sve više dominiraju određene ličnosti.

Buđ i Obama na hamburgeru, Berluskoni u kupaćem

Kada je o govoru tela reč, ona navodi kako bi svakako trebalo voditi računa o kulturnim razlikama, dakle u mentalitetu određenih zemalja. Evropljani sa severa manje gestikuliraju, za razliku od svojih južnih suseda. Sa time u vezi postoji čitav niz situacija u kojima će se političari neke zemlje rado pojaviti u javnosti, kako bi dodatno istakli značaj svoje povezanosti sa narodom i tradicijom. „Nemački političari na primer, vrlo rado će pred kamerama zagristi neku pečenu kobasicu. I u SAD hrana tokom predizborne kampanje igra veliku ulogu. Obama je tokom svoje kampanje vrlo često odlazio na hamburgere“, kaže novinar i politolog Konstantin Aleksander.

Bildergalerie Politiker Cristina Fernandez de Kirchner 10.12.2011
Cristina Fernandez de KirchnerFoto: Juan Mabromata/AFP/Getty Images

U Italiji političari vole da se fotografišu na plaži, čak i u kupaćim kostimima. Taj trend je takoreći „uveo“ bivši premijer Silvio Berluskoni. „Vrlo je zanimljivo posmatrati promene u govoru tela, otkako se u Italiji pojavio Berluskoni. Govor tela se nimalo ne podudara sa praksom nekih ranijih zvaničnika. Osim toga, novost su i vicevi koji su često na ivici pristojnosti, i čini se kao da dotični time želi da kaže. „Ja imam moć i zato sebi mogu da priuštim nastup koji nije tipičan za političare“, pojašnjava Dilova.

Odlučuju ipak i simpatije i osećaj povezanosti

Ipak dalje ostaje otvoreno, može li određena mimika ili gestikulacija, doprineti pobedi na izborima. „Samo sa određenim govorom tela, zasigurno – ne. Ali sa druge strane, moramo voditi računa i o tome da, iako se uvek koncentrišemo na sadržaje, naš mozak upija, registruje i reaguje na daleko više toga, nego samo na to kako razmišljamo i šta mislimo. Ukoliko se u nečijoj blizini ne osećamo prijatno ili ako imamo osećaj da nas neko ne razume, tada vrlo brzo prestajemo da ga slušamo. U tom smislu, Paula Dil još jednom ukazuje na značaj hrane.

„Tokom predizborne kampanje u Americi, kada su glavni kandidati bili Džordž Buš i Džon Keri, sprovedene su brojne ankete među biračima. Kada su ih pitali zašto ne želite da glasate za Kerija, mnogi su odgovorili, da ne mogu sebe da zamisle, kako sa njim opušteno sede pred televizorom i jedu hamburger, dok su tu istu scenu sa Bušom mogli da zamisle. Ko je pobedio, znate i sami…“, dodaje Paula Dil.

Autor: Kristina Ruta / Željka Telišman
Redakcija: Jakov Leon