1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Još neki predlozi za spas Grčke

Saša Bojić12. maj 2015.

Bankrot Grčke će teško moći da se izbegne. Niko više ne vidi rešenje, pa je tako počelo i razmatranje nekih neobičnih predloga za spas te zemlje, među kojima smo iz nemačke štampe izdvojili sledeće:

https://p.dw.com/p/1FOSz
Euro-Finanzministertreffen in Brüssel Yanis Varoufakis Jeroen Dijsselbloem
Foto: Reuters/F. Lenoir

„Bivši specijalni ambasador Grčke, nekada član Stranke slobodnih demokrata (FDP) Jorgo Harizmarkakis ne vidi više šanse za trajan ostanak Grčke u evrozoni“, piše list Rajniše post: „Izgleda da su i grčka vlada i evrogrupa spremni da puste da stvar eskalira do poslednjeg trenutka“. Harizmarkakis je za pomenuti dnevnik rekao da u grčkom parlamentu nema većine koja bi mogla da uvede radikalni preokret ili promenu mentaliteta. „Tako Grčka klizi u tešku situaciju sa paralelnom valutom. Država će morati da izdaje dužničke obveznice da bi platila svoje službenike“.

Dnevnik Špigel onlajn piše da se „Trojka već pripremila za bankrot Grčke, te da je tim povodom interesantno osvrnuti se i na neke neobične predloge za rešavanje situacije. Među njima je prvi predlog stranke Zelenih da se osnuje spasilački fond koji bi preuzeo dugve Grčke Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i Evropskoj centralnoj banci (ECB): „Oko 80 odsto od oko 300 milijardi evra koje duguje Grčka nalazi se u javnom sektoru – kamate na veliki deo te sume su niske i biće vraćene tek za više godina ili decenija. To važi pogotovo za kredite iz Fonda za spas evra koji su dodeljeni u okviru drugog paketa pomoći Grčkoj. Njihova otplata počinje tek 2023, a otplata poslednjih 30 milijardi kredita počinje tek 2054. godine.“

„Tokom narednih meseci i godina će pre svega MMF i ECB želeti da dobiju natrag svoj novac – ukupno oko 50 milijardi evra. Stručnjaci Zelenih predlažu da se veliki deo tog duga preraspodeli. Fond za spas evra bi, prema tom predlogu, trebalo da preuzme na sebe obaveze Grčke i da ih tako odloži. Na taj način, Grčka bi dobila više vremena da se oslobodi ekonomske bede. Loša strana predloga je da bi bio potreban novi paket pomoći, a poreski obveznici evrozone bi morali da se upuštaju u još veći rizik zbog Grčke.“

Drugi zanimljiv predlog potiče od glavnog ekonomiste banke „Dojče bank“ Tomasa Majera, koji ga je izneo još 2012. godine. Da bi bio sprečen bankrot, Grčka bi mogla da uvede paralelnu valutu za poravnavanje svojih unutrašnjih dugova – novca za državne službenike. Penzioneri, službenici i firme bi tako umesto evra dobili dužničke obveznice koje bi u svojoj zemlji mogli da koriste kao novac. To bi za državu bilo bitno jevtinije, a strani dugovi bi ostali u evrima.

„Tomas Majer je tu paralelnu valutu nazvao gevro. Njegovim rečima se (tek) sada poklanja posebna pažnja. Ovaj stručnjak se krajem aprila već sastao sa grčkim premijerom Ciprasom i ministrom finansija Varufakisom i tom prilikom im je izneo svoj predlog. Kaže da su ga saslušali ali da ne zna kakve su zaključke iz toga izvukli… I gevro bi imao svoje slabosti: građani Grčke bi najpre postali još siromašniji nego što su sada. A opasnost od državnog bankrota ne bi bila sasvim otklonjena.“

Većina ekonomista, piše dalje Špigel onlajn, upozorava da bi izlazak Grčke iz evrozone značio ulazak te zemlje u još dublju krizu, kao i da bi to ugrozilo zajedništvo u Evropi. Ali, ima i drukčijih mišljenja. Hans-Verner Zin, šef minhenskog instituta IFO, stalno govori o prednostima koje bi Grčkoj doneo raskid sa evrom. Kaže da bi nova valuta drastično izgubila na vrednosti i da bi to grčke proizvode učinilo konkurentnijim u inostranstvu.

„Tu logiku sledi i predlog šefa Stranke slobodnih demokrata (FDP) Kristijana Lindnera od prošle nedelje – da Grčka napusti evrozonu na određeno vreme. Čim zemlja reši svoje ekonomske probleme mogla bi da se vrati na evro. Predlog jeste šarmantan, ali bi njegovo sprovođenje imalo teške posledice: evropska monetarna unija više ne bi bila jak savez, već bi se pretvorila u labav sistem fiksnih deviznih kurseva. Evrozona bi izgubila ulogu predvodnika političke integracije.“