1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Izgubljeno blago

DW2. april 2008.

Izgubljene ili zaboravljene biljke Afrike nisu samo odličan izvor hrane već i zarade. Dobitnik svetske nagrade za ishranu, Švajcarac Hanc Heren, sastavio je listu biljaka medju kojima su i 24 vrste od posebnog značaja.

https://p.dw.com/p/DYkv
Obuka o retkim biljkama u AfriciFoto: Uni Bonn

« Babobab, ili puter voće, sve su to biljke koje mogu da se uzgajaju u tropskim područjima, čak i pri promeni klime.»

Potrebna je sistematizacija

Mnogi su čuli za Baboab, majmunsko drvo. No mnoge druge vrste su prilično nepoznate. Plodovi marula drveta bogati su vitaminom C. Puter voće sadrži puno proteina. U centralnoj i zapadnoj Africi je omiljeno poput paradajza u Evropi. Antropolog Jejn Gajer sa Dzons Hopkins univerziteta kaže: «Mnogi će pomisliti da su te biljke već zaboravljene i da ih tek treba otkriti. Naprotiv, one su poznate i jako raširene. Samo što nisu sistematizovane.»

A to znači: Nema naučnih podataka o njihovoj genetici ili o tome koje zemljište je najpogodnije za njihov razvoj. Te informacije su važne ukoliko želimo da ih koristimo, objašnjava Hans Heren. «Moramo utvrditi, šta se nalazi unutra, kako bi smo poboljšali sortu. Kalemljenjem se ostvaruju bolji rezultati. Trebalo bi znati koji kvalitet je moguće ostvariti i koju količinu.»

Biljke su prilagodjene esktremnim uslovima

Dakle, potrebni su moderni planovi za uzgoj, što nije lako ostvariti. Mnoge sorte voća nije jednostvno uzgajati. Njihovo seme je prilagodjeno ekstremno oštroj klimi. « Da bi iz semena nikla biljka potrebano je provući ga kroz vatru. U prirodi je to drugačije i to se često dešava. Ali kada hoćete da ih zasadite, nastanu problemi. Kod nekih biljaka smo već pronašli način. Koristimo kiselinu.»


Da bi se došlo do infomacija potrebno je osvrnuti se i na vreme kolonizacije, ističe Jejn Gajer. « U Nigeriji postoji poznata Mor Plantaža. Ona je osnovana 1910 godine i služila je u istraživačke svrhe. Naučnici koji su ostali na plantaži jako dugo, tako da su od domaćeg stanovništva mogli da vide na koji način oni ove biljke sade. Medjutim njihova saznanja nisu nam poznata. Potrebno je informacije tražiti u arhivama.»

Danas se ne razmilja o plantažama. Voće, povrće i žitarice bi trebalo da obogate ishranu i to je primarni cilj istraživanja. A zatim da omoguće razvoj tržišta i obezbede nova radna mesta. «Kod Egusi- žetve je neophodno da se ova voćka koja liči na lubenice izreže i ulupa poput pirea. Potrebno je seme sakupiti, oprati i osušiti. Sve to radi ceo tim ljudi. Ukoliko je seme vlažno, počinje da truli i gubi tržišnu vrednost. Potrebni su ljudi koji sve to rade.»

Ukoliko uporedimo sorte žitarica s jedne strane i sorte povrća s druge strane onda je razlog za brigu, kada je reč o nepoznatim biljkama opravdan. Dosadašnji pokušaju da se nepoznate biljke kultivišu nisu urodili plodom.