1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Izbeglice će morati da se potrude

N. Rujević25. maj 2016.

Ubuduće će izbeglice morati posebno da se potrude ukoliko žele da ostanu u Nemačkoj. Novi zakon propisaće niz uslova, što opozicija i nevladine organizacije kritikuju. Štampa o tome donosi suprotstavljene komentare.

https://p.dw.com/p/1Itzc
Pressekonferenz Angela Merkel Horst Seehofer Siegmar Gabriel Thomas de Maiziere
Foto: Reuters/F. Bensch

Ubuduće će izbeglice morati posebno da se potrude ukoliko žele da ostanu u Nemačkoj. Novi zakon propisaće niz uslova, što opozicija i nevladine organizacije kritikuju. Štampa o tome donosi suprotstavljene komentare.

Vladajuća koalicija konačno se sporazumela o takozvanom integracionom zakonu koji bi trebalo da reguliše prava i obaveze ljudi koji steknu izbeglički status u Nemačkoj. Posle dugog natezanja u kojem su demohrišćani bili za strože, a socijaldemokrate za blaže formulacije, kabinet Angele Merkel u sredu će staviti predlog u zakonsku proceduru. Govori se o konceptu podsticaja i zahteva, pa će tako država proširiti ponudu kurseva jezika, olakšati pristup tržištu rada, ali zauzvrat trajni boravak omogućiti samo onima koji „pretežno“ sami zarađuju novac te dovoljno dobro znaju nemački. Takođe, izbeglicama će pod određenim uslovima moći da bude propisano u kojem gradu ili regionu moraju da žive. Ukoliko došljaci ne posećuju kurseve jezika, mogu biti kažnjeni ukidanjem dela novčane pomoći koja im sleduje.

Ovaj zaključak vladajuće koalicije našao se pod rafalnom paljbom organizacija koje se zalažu za prava izbeglica, sindikata, socijalnih udruženja i opozicije iz redova Zelenih i Levice. Organizacija Pro Azil smatra da se radi o „populističkom“ predlogu koji kao da polazi od toga da izbeglicama a priori manjka volje da se integrišu, pa im treba pripretiti. Time se opslužuju „desna raspoloženja u Nemačkoj“. Tema je naišla na veliki odjek u nemačkoj štampi. Evo nekih od karakterističnih komentara:

„Vladom i njenim predlogom zakona biće razočarani svi koji smatraju integraciju državnim i društvenim zadatkom kako bi se izbeglicama olakšao pristup svakodnevici u Nemačkoj“, piše Frankfurter rundšau. „Priznate izbeglice će ubuduće biti prisiljene da borave u mestima koje im nadležne službe propišu. To ne samo da protivreči Ženevskoj konvenciji, već i navodnom cilju samog zakona. S jedne strane, izbeglice dobijaju stalnu dozvolu boravka samo ukoliko same zarađuju za život, a s druge strane propisivanje mesta stanovanja upravo sprečava pronalaženje posla. To može načiniti integraciju teškom ili nemogućom“, smatra komentator frankfurtskog lista.

Drugačije piše minhenski list Merkur: „Izbeglice u Nemačkoj pronalaze utočište, dobijaju hranu i smeštaj, besplatne kurseve jezika i, ako sve ide kako treba, perspektivu da ostanu. Država ima pravo da očekuje nešto zauzvrat: da se došljaci potrude da nauče jezik i integrišu u društvo. To nije šikaniranje, kako kritikuju Zeleni, Karitas ili Pro Azil. Država samo jasno stavlja do znanja da integracija nije nešto što se može, a ne mora.“

U sličnom stilu piše kelnski Štat ancajger: „Mnoge izbeglice imaju ogromnu volju da ovde ostanu, da pokažu šta znaju i da nauče još nešto. Zahvalni su što su dospeli u zemlju blagostanja i pravne sigurnosti. I žele da se, kada to bude moguće, revanširaju za pomoć koju su dobili. Zato je ispravno dati izbeglicama trajnu dozvolu boravka samo ako sami mogu da osiguraju sredstva za život. Ali tada ih treba još brže i sa manje birokratije uključiti u radne procese, obuke za razna zanimanja i zanate. Bilo bi blesavo ne dopustiti im da rade, i tako ih gurnuti u okrilje sive ekonomije i primorati da crpe socijalne sisteme.“

Odmereno argumentuje Noje osnabriker cajtung: „Prošle godine je u Nemačku došlo više od milion izbeglica. Ove godine ih je do sada već 200.000. Ima dakle razloga da se njihovo uključivanje u društvo postavi na čvrste osnove. Integracioni zakon, koji sada pokreće kabinet kancelarke, mogao bi da bude važan prilog stvari. Ali on nije čarobni lek niti napisan bez greške. To počinje s osnovnim principom podsticaja i zahteva. To pravilo je u principu razumno. A ipak nije fer da se određuju sankcije sve dok manjka ponuda za integraciju, recimo kurseva jezika. A to je, nažalost, u mnogim mestima i dalje slučaj. Sličnih teškoća biće s propisanim mestom stanovanja.“

Berliner cajtung se osvrće na deo predloga zakona kojim se zabranjuje izbeglicama da se nasele u mestima gde im preti „socijalno i društveno izopštenje“. O tome list piše: „Gde ovako nešto preti? U mestima gde ksenofobi podgrevaju atmosferu protiv stranaca. Dakle, ako se ksenofobi dovoljno glasno usprotive, država će se pobrinuti da u njihovom komšiluku ne bude stranaca i da izbeglice budu smeštene drugde. To nije integracija, već zbunjenost zakonodavca.“