1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Irak: Izbori uprkos napadima

8. mart 2010.

Iračani su glasali na parlamentarnim izborima - u toku prebrojavanje glasova koje može da potraje i do 10 dana. Veliki broj ljudi izašao na glasanje i pored napada u kojima je poginulo 38 ljudi, a 110 ih je povređeno.

https://p.dw.com/p/MMts
Više stotina hiljada vojnika i policajaca štitilo je 46.000 glasačkih mestaFoto: AP

Prema prvim procenama koje stižu od lokalnih vlasti, izgleda da je u oblastima gde žive suniti, koji su bojkotovali prošle izbore 2005. godine, bila veća izlaznost nego u većinski šiitskim pokrajinama.

Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbednost EU Ketrin Ešton izdala je saopštenje u kome je pozdravila to što je „značajan broj“ Iračana izašao da glasa pored napada pobunjenika i ocenila da takva izlaznost „zaslužuje poštovanje“. Toj oceni pridružio se i američki predsednik.

Barak Obama pohvalio je hrabrost iračkih birača jer je veliki broj njih, uprkos pretnjama napadima, izašao da glasa na parlamentarnim izborima. Obama je naglasio da se i pored napada na ovim izborima pokazalo da su iračke snage bezbednosti sve sposobnije za održavanje reda u zemlji. On je čestitao i narodu Iraka na hrabrosti.

Najvažnije jedinstvo Iraka

Irak Anschläge Wahltag 2010 Bagdad
U napadu u Bagdadu poginulo 38 ljudi, a 110 povređenoFoto: AP

Od eksplozija su se tresli zidovi i zgrade, ali su Iračani već sedam godina navikli na bombe i projektile i to ih nije sprečilo da formiraju duge redove pred glasačkim mestima. Jedna žena iz Kurdistana kaže:

„Ja sam dala svoj glas da bi se ostvarile naše nade - sloboda, demokratija i rešenje našeg problema sa Bagdadom.“

Bilo da su u pitanju pripadnici kurdske manjine, šiitski ili sunitski muslimani, svi žele da se očuva jedinstvo zemlje:

„Za mene je jedinstveni Irak temelj svega. Samo tako ova zemlja može biti normalna. To je veoma važno i to želi najveći broj birača.“

Optimizam, ali uz teškoće

Ovo su drugi izbori u zemlji od svrgavanja s vlasti Sadama Huseina 2003. godine i smatraju se bitnim za stabilnost zemlje pošto se održavaju šest meseci pre povlačenja više od polovine američkih trupa iz Iraka. Više stotina hiljada vojnika i policajaca štitilo je 46.000 glasačkih mesta. Oko 19 miliona Iračana biralo je 325 poslanika u skupštini za naredni četvorogodišnji mandat.

Formirani su i neki novi stranački savezi koji polažu na izmešano biračko telo i žele da raskrste sa starim podelama. Vođa opozicionog pokreta „Goran“, Mustafa, uzda se u promene:

„Ne možemo menjati politiku sami, ali možemo u sadejstvu sa drugima, Arapi i Kurdi to mogu zajedno – radimo na okončanju etničkog i verskog sektaštva u novom Iraku!“

Ovaj optimizam, međutim, ne može da skrene pažnju javnosti sa teškoća koje iračkim političarima i narodu tek predstoje: višemesečne rovovske bitke za političku prevlast, intrige, trgovina mandatima i funkcijama. Nacionalno pomirenje će svakako biti javno proklamovan veliki cilj, ali put do njega neće biti ni kratak ni jednostavan.

ul/sb/idj/agencije