Handke i srpska literatura
2. oktobar 2008.List „Frankfurter rundšau“ se u članku pod naslovom „Nepogrešivi instikti“ pita da li je moguće da se manje preteruje. O čemu je reč. O “Tragičnom intenzitetu Evrope - Literaturi iz Srbije” 71. izdanju književnog časopisa “Sveska”. U odabiru srpske literature učestvovao je Petar Handke. A on, kao što znamo, ume da preteruje kada je u pitanju Srbija. Norbert Ver, izdavač “Sveske”, imao je hrabrosti ili dobru intuiciju, a verovatno i jednu i drugo.
Dosije o srpskoj literaturi priredio je Žarko Radaković, Handkeov prevodilac i prijatelj i taj izbor se čini i dobrim i tačnim. Radaković, pisac i do nedavno urednik u „Dojče veleu“, jeste čovek sa kojim je Handke išao na svoje poznato “Zimsko putovanje do reka Dunav, Sava, Morava i Drina” (1996). Uzgred se u knjizi, koja je početak Handkeovog “srbizma”, nalazi i nežan portret njegovog prijatelja. Kao spiritus rektor Handke je svoja otkrića i naklonosti upakovao u ovo fantastično izdanje.
Bogat literarni svet
Odjednom naslućujemo, u kakvom bogatom literarnom svetu živi taj poetski provokator. Razgovor, koji vode Radaković i Handke i koji je početak ove antologije, istovremeno opet pokazuje Handkea puštenog sa lanca. Možda je bilo suviše kasno, a možda su ova dva prijatelja popili malo više, u trenutku kada su uključili diktafon. Handke izgovara nekoliko prekrasnih rečenica za istoriju literature, ali takođe kritikuje Encensbergera i Grinbajna, pa čak i u svesci zastupljenog Boru Ćosića zato što se prodao. Relativizuje talenat Danila Kiša, koji je takođe zastupljen u antologiji, i naziva ga “željenim pesnikom”. Ovakve ispade možemo da interpretiramo kao simptome ili predjelo, zavisi od raspoloženja. I na kraju još jedno Handkeovo priznanje: “Ponekad se osećam kao Jugosloven.”