1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

General Kujat: NATO greši

Bernd Rigert, Brisel / zi2. septembar 2014.

Bivši general NATO Harald Kujat smatra da je Severnoatlantski vojni savez napravio velike greške u ophođenju sa Rusijom kada je reč o ukrajinskoj krizi. Dve strane moraju da razgovaraju, smatra Kujat.

https://p.dw.com/p/1D5Fj
Harald Kujat
Foto: picture alliance/ZB

Dojče vele: Gospodine Kujat, NATO želi da na samitu, koji se održava ove sedmice, razmotri novu strategiju prema Rusiji. Kako bi ona, po Vašem mišljenju, trebalo da izgleda?

Harald Kujat: NATO želi da se bolje pripremi za konvencionalnu odbranu. Konvencionalne sposobnosti trebalo bi da budu pojačane. To je rezultat ukrajinske krize. Baltičke zemlje, ali i Poljska, su pre svega te koje strahuju da bi varnice mogle takoreći da preskoče granicu i da bi i one sami bile ugrožene. Većina država, naročito Nemačka, Francuska i Velika Britanija ne samo da su svoje snage bezbednosti dramatično razoružale, već su ih promenlile – i strukturalno i kada je reč o naoružanju. Išlo se dakle ka razvijanju sposobnosti za prevazilaženja kriza i konflikata pri istovremenom redukovanju sposobnosti za konvencionalnu i kolektivnu odbranu. To je uočeno kao problem i to bi trebalo da bude promenjeno.

Iz NATO poručuju da oni u ukrajinskom konfliktu ne igraju vojnu ulogu. A da li bi Savez bio u stanju da odbrani svoje istočne članice, npr. baltičke zemlje, u slučaju da ih Rusija ugrozi?

Problem je vreme potrebno za reakciju. S obzirom na promene, Alijansi je potrebno prilično vremena da u Poljskoj ili baltičkim zemljama izgradi čvrstu liniju odbrane. Razlog za to su i geografski odnosi – tu bi Rusija jednostavno bila u boljoj situaciji. Zbog toga te države i traže stalno stacioniranje trupa NATO na njihovoj teritoriji kako bi se vreme potrebno za reakciju skratilo. Međutim, neke zemlje NATO su protiv toga. Očigledno je dakle da bi trupe za brzo reagovanje trebalo da budu u stanju da se brže i u kraćem roku angažuju, odnosno da pokažu svoju spremnost. To bi naravno bio veliki faktor zastrašivanja i doprineo bi bezbednosti tih zemalja.

Da li je zaista dovoljno da se tim zemljama obezbedi željena zaštita ako se tamo samo smešta materijal i oružje, a da se istovremeno ne instaliraju stalne jedinice?

Za prebacivanje materijala potrebno je mnogo vremena, a ljudstvo se može relativno brzo prebaciti. Na taj način jedinice NATO za brza dejstva bile bi u stanju da u kratkom roku i reaguju. Bilo bi još bolje da tu stupe na scenu međunarodne trupe, a to znači da se NATO u celini uključi. Naravno, uvek se mora ostaviti mogućnost da se u te zemlje rasporede dodatne trupe NATO, ali i Rusiji je potrebno određeno vreme da uopšte bude sposobna za napad. Kada postoji delotvoran sistem ranog upozoravanja, onda to apsolutno može da se izbalansira.

Odnos između NATO i Rusije je do sada bio zasnovan na osnovnim principima ugovora NATO-Rusija. On zabranjuje, tako glasi aktuelno tumačenje, permanentno stacioniranje velikih jedinica NATO u istočnim zemljama-članicama. Da li je došlo vreme da se to revidira ili možda okonča?

Taj ugovor je osnova za tzv. strateško partnerstvo između NATO i Rusije. Ono se ogleda u Savetu NATO-Rusija, koji zaseda na sasvim različitim nivoima. Na vojnom nivou – između komandanata NATO i ruske vojske, na ambasadorskom nivou, na političkom između ministara odbrane, između ministara spoljnih poslova, pa čak i između šefova država i vlada. To je dakle sasvim, sasvim delotvorno sredstvo u cilju prevencije konflikata i u cilju njegovog prevazilaženja. Nažalost, taj veoma dobar instrument NATO uopšte nije iskoristio. Time se verujem moglo mnogo doprineti u smirivanju i stabilizovanju situacije u Ukrajini. Taj pasus na koji se sada poziva u sporazumu NATO jednostrano tumači. U njemu se navodi da NATO ne namerava da izvrši veliko stacioniranje. To je jednostrano objašnjenje! Ono se, naravno, u svako doba može povući, ali ja mislim da bi to bila velika greška jer vrednost strateškog partnerstva NATO i Rusije je mnogo veća od onoga što bi se moglo postići, ukoliko bi se na Baltiku stacionirale trupe. To bi bila eskalacija ili pogoršanje odnosa. Ne, reč je o tome, da se saradnja između NATO i Rusije poboljša, i biti spreman da se konflikti i krize rešavaju. Postoji čitav niz instrumenata koji stoji na raspolaganju, jedinstven nakon Hladnog rata. Bilo bi šteta ako bi se to upropastilo.

To strateško partnerstvo je, naravno, poslednjih godina poljuljano zbog ponašanja Rusije na Krimu ili sada na istoku Ukrajine. Generalni sekretar NATO i glavnokomandujući Saveza za Evropu izjavljuju da Rusija više nije partner, već pre pretnja, protivnik. Da li delite to mišljenje?

Kerry und Lawrow NATO Russland Rat Brüssel 04.12.2013
Minstar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov i američkid državni sekretar Džon KeriFoto: Reuters

Ne, uopšte ne delim. Te izjave ne doprinose deeskalaciji, već eskalaciji situacije. Ono sa čim mi sada imamo posla jeste regionalna, ograničena kriza. Postoje interesi Rusije i postoje interesi zemalja-članica NATO. Sam NATO kao takav uopšte nema interese. Upravo tu sporazum sa Rusijom kaže da uvek kada i ako je ugrožena bezbednost ili bezbednosni interesi obeju strana, partneri sedaju zajedno i traže najbolji način za rešenje konflikta. To NATO do sada nije uradio. To nije uradio ni 2008. godine kada je došlo do konflikta između Rusije i Gruzije. On doduše nije prekinuo zajedničku saradnju, on je skroz ili privremeno prekinuo praktične programe. To je greška. Ako je uspostavljen instrument za prevazilaženje krize, onda bi bilo smisleno, kada dođe do takve situacije, taj instrument i iskoristiti. Veoma strahujem da se mi sve više i više uvlačimo u situaciju koju su, usput rečeno, izazvale izjave sa obe strane, koje zaoštravaju stanje i sa kojima se i kriza stalno zaoštrava. To ne može biti u našem interesu. U ovom trenutku ima premalo političara koji kažu: 'Zastanimo jedan trenutak. Ne dozvolimo da se stvari dodatno zaoštre'. Rusija se uvukla u situaciju koja je u principu slepa ulica. Ali i Zapad, jer sankcije ne vode nikuda. Ovo je zapravo poslednja mogućnost da se još dođe do zajedničkog rešenja. A za to bi moralo da se sedne za zajednički sto.

Da li bi, po Vašem mišljenju, bilo bolje da paralelno sa Samitom NATO ili nakon tog susreta bude održan sastanak Saveta NATO-Rusija i da se o tome razgovara? Biće održan sastanak Komisije NATO-Ukrajina, ali ne i Saveta NATO-Rusija.

Da, to je u osnovi greška. Ali tako kratkoročno to sada ne bi imalo izgleda na uspeh. To je moralo da se dugoročno pripremi. Najpre je trebalo da razgovaraju ministri spoljnih poslova, a onda bi se to prebacilo na nivo šefova država i vlada. Zaista je za žaljenje to što je NATO zakazao i to na tako eklatantan način.

Bivši general Harald Kujat (72) bio je, kao generalni inspektor Bundesvera od 2000. do 2002. godine, najviše pozicionirani vojnik nemačkih snaga bezbednosti i bliski saradnik nemačke vlade u vreme Gerharda Šredera. Od 2002. do 2005. godine bio je na čelu Vojne komisije NATO, najvišeg vojnog savetodavno tela Severnoatlantske alijanse.

Sporazumom NATO-Rusija iz 1997. godine, osnovano je strateško partnerstvo i okončano formalno neprijateljstvo između ugovornih strana. Taj akt predviđa stvaranje nepodeljene Evrope. On je bio preduslov za prijem u NATO novih zemalja-članica sa istoka Evrope počev od 1999. godine.