1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Francuza sve više, a Nemaca manje

15. jun 2013.

Dok se broj Francuza iz godine u godinu povećava, Nemaca je sve manje. To i nije iznenađujuće ako se osvrnete i uporedite socijalnu i poresku politiku ove dve zemlje iz ugla neke porodice.

https://p.dw.com/p/18qQk
DecaFoto: picture-alliance/dpa

„Zbog niskog nataliteta Nemaca ima sve manje, a Francuza sve više“, kaže Dominik Grilmejer iz Nemačko-francuskog instituta. Naime, statistički gledano Nemice u proseku rađaju 1,4 dece, u Francuskoj ta brojka iznosi 2,1. „Samim tim, u bliskoj budućnosti će broj stanovnika u Francuskoj biti veći nego u Nemačkoj“, procenjuje Grilmejer. U čemu se ove dve zemlje razlikuju? Koje su to razlike u socijalnoj politici?

Kao prvo, francuska politika prema porodice ne podstiče samo povećanje broja stanovnika, već se zalaže i za više jednakosti između žena i muškaraca, odnosno, između posla i porodice. „Što je u nekoj zemlji veći procenat zaposlenih žena, utoliko je veći i natalitet. To ne važi samo za skandinavske zemlje, već i za Francusku“, kaže Kristina Šildman iz Fondacije Fridrih Ebert navodeći rezultate istraživanja ove institucije.

Karakter se razvija još u dečjim vrtićima

Kada je francuska vlada nedavno najavila da će u sklopu mera štednje morati da ispita i finansije u domenu politike prema porodici, cela zemlja se odmah digla na noge. Socijalna politika u Francuskoj je naime jezgro tamošnjeg „socijalnog modela“ u koji se ne sme dirati.

Christina Schildmann SPD Friedrich Ebert Stiftung Archiv 2009
Christina SchildmannFoto: imago

Taj model se zasniva na uverenjima koja se razlikuju od nemačkih. „Francuzi veruju da ako neko dete biva ranije uključeno u društvo, krene u vrtiće, da je to bolje za izgradnju i razvoj njegovog karaktera. Francuzi na novorođene gledaju kao na prazan list papira koji tek mora biti ispisan, a što više spoljnih uticaja neko dete poprimi, utoliko bolje“, kaže Angela Grojlih sa odseka za ekonomiju i socijalne nauke na Univerzitetu u Parizu. Ona dodaje kako u Nemačkoj postoji razmišljanje da se decu treba što je „duže moguće štititi od zlog spoljnjeg sveta kako bi sačuvali svoju čistu dušu“.

Strahovi nemačkih majki

Osnovni princip prema kojem deca što pre i brže treba da budu uključena u društvo, provlači se kroz celokupnu francusku politiku odgoja dece, ali i obrazovnu politiku. Jaslice, dečji vrtići, male škole, škole sa dnevnim boravkom, sve ono što u Nemačkoj tek počinje mukotrpno da se izgrađuje, u Francuskoj postoji već decenijama unazad. Više od 40 odsto Francuskinja koje imaju decu u predškolskom uzrastu zaposlene su na puno radno vreme. Poređenja radi, u Nemačkoj više od polovine majki ostaje kod kuće ili radi skraćeno radno vreme. Ali to nije sve. U Francuskoj se primećuje još jedan fenomen. Što je neka žena uspešnija na poslu ili se nalazi visoko na lestvici svoje karijere, utoliko ima i više dece.

Kindergarten in Frankreich
Vrtić u FrancuskojFoto: Eric Cabanis/AFP/Getty Images

I Nemačka doduše nastoji da poboljša situaciju na polju brige o deci, ali ovde je glavna motivacija rasteretiti majke kako bi se one, umesto da se brinu za decu, mogle da se posvete karijeri. Dominik Grilmejer primećuje još jedan problem, a to je osećaj krivice i griže savesti kod žena, koje se zbog posla ne mogu stalno brinuti o deci. „U Nemačkoj se to uvek negde osjeća, pritisak društva, koji prati sliku idealne majke, koja se brine samo o deci. U Francuskoj je, primera radi nezamislivo da neko kritikuje ženu zbog toga što dete preko dana odvodi u vrtić“, kaže on.

Grilmejer međutim, dodaje da se situacija po ovom pitanju u poslednje vreme ipak menja i u Nemačkoj. Samo još u konzervativnim krugovima se može primetiti strah da će deca u državnim vrtićima biti odgojena ili „previše liberalno ili premalo hrišćanski“. „Znači, još uvek preovladava stav, prema kojem neki misle da je bolje da sami odgajaju svoju decu, a ne da ih daju u ruke državi koja će ih možda indoktrinirati“, kaže Grilmejer. Ovi strahovi, kaže ovaj stručnjak, svoje korene imaju najverovatnije u iskustvima državnog odgoja u vreme nacionalsocijalizma. Ovakve kolektivne traume se ne mogu samo tako izbrisati i one deluju jako dugo.

Baby am Arbeitsplatz
Beba "na radnom mestu"Foto: picture-alliance/dpa

Dečji dodatak tek nakon drugog deteta

Osim toga, Francuska država pruža značajniju podršku porodicama sa više dece. Drugačije nego u Nemačkoj je i to što Francuzi dečji dodatak mogu dobiti tek nakon rođenja drugog deteta, a taj iznos se povećava nakon rođenja trećeg. I poreski sistem nagrađuje roditelje sa troje i više dece. Nakon rođenja četvrtog deteta oni gotovo uopšte više i da ne moraju da plaćaju porez. Ali s obzirom na mere štednje, takva poreska politika bi mogla ubrzo da se promeni. Vlada predsednika Olandea je, naime, pre nekoliko dana donela odluku prema kojoj porodice sa četvoro ili više dece, takođe moraju da plaćaju porez, doduše samo određene granice. Time francuska vlada može da računa na dodatne dve milijarde evra u državnoj blagajni.

Autor: Alois Berger
Redakcija: Jakov Leon