1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Firme se sele u Bugarsku, Srbiju, Tursku...

Marinati Milona19. februar 2016.

Sve više preduzeća čiji su vlasnici pripadnici srednjeg sloja, seli se u susedne zemlje. Grčka država tako ostaje bez važnih poreskih prihoda.

https://p.dw.com/p/1HyTy
Bulgarien Der Nähereibetrieb von Maria Papadopoulou
Foto: DW/M. Milona

U bugarskom gradiću Petrič, uz granicu s Grčkom i Makedonijom, svoje sedište ima na stotine grčkih malih i srednjih preduzeća. Sva ona su u proteklih desetak godina okrenula leđa svojoj zemlji i preselila se u Bugarsku. Petrič, samo 120 kilometara udaljen od Soluna, samo je jedan od mnogih takvih primera.

U tom gradiću fabriku cipela ima i Kostas Amanatidis. Firmu je preselio u Bugarsku i za sada se nije pokajao. „Ovde je sve drukčije nego u Grčkoj“, kaže i uopšte ne zna koji razlog za preseljenje da navede kao prvi: „Kako država ovde funkcioniše? Kako radi poreska služba? Kako sprovode zakone?“ Jednostavno se, kaže, plaćaju porezi i – problema nema. „Niko ne dolazi i traži više od onog što ste obavezni da plaćate. Već 20 godina za samo deset dana prijavljujete novo sedište firme i dobijate bugarski poreski broj.“ Pritom, podseća Amanatidis, u Bugarskoj je tada još postojala carina, jer ta zemlja tada nije bila članica Evropske unije.

Jedinstvo među grčkim preduzetnicima

Proizvođač cipela Amanatidis ima visoko mišljenje o bugarskoj državi i njenom birokratskom aparatu. I nije jedini. Sličnog je mišljenja i modna dizajnerka Marija Papadopulu koja je nedavno u Petriču otvorila malu krojačku radionicu. Nakon što je imala sve manje narudžbi, jer njeni nemački naručioci radije proizvode u Kini, i ta dizajnerka je, teška srca, bila primorana da napusti Grčku – iako je radna svakodnevica u Bugarskoj teža.

Jedan od dodatnih razloga zašto je otišla u Bugarsku jeste poreski sistem u Grčkoj koji je, kaže, neprijateljski nastrojen prema preduzetništvu. „Od sveg srca bih želela da se vratim u Grčku, ali to je nemoguće zbog tamošnje poreske i cenovne politike.“ Priča da je u Grčkoj imala visokokvalitetnu radionicu, a da je u Petriču preuzela prostorije sa zidovima šperploča. „U Grčkoj sam imala kvalifikovane i stručne radnike, a ovde moram sama da obučim ljude.“

Sele se i poreski savetnici

Dilemu u kojoj se nalaze grčka preduzeća veoma dobro poznaje poreski stručnjak Dimitris Mihelakis. Zato je i on odlučio da se preseli u Bugarsku kako bi grčkim preduzetnicima pomagao na licu mesta. Uveren je da je haotičan grčki poreski sistem razlog za bekstvo mnogih grčkih firmi i navodi primere: „Deset odsto poreza na dohodak u Bugarskoj je mnogo manje od 35 odsto kod nas.“ Osim toga, dodaje Mihelakis, grči poreski sistem stalno se menja. „Usvoji se jedna poreska stopa i, ako to nije dovoljno, onda se ona jednostavno poveća.“ Prošle godine je to tako bilo, usred leta, u trenutku kad je završio obradu godišnje prijave poreza: „Odjednom se povećao porez na dohodak. Odjednom sam morao da obrađujem nove zahteve.“

Onaj ko je uprkos teškoj finansijskoj situaciji ostao u Grčkoj, prisiljen je da zbog kontrole prometa kapitala otvori račun u susednoj zemlji. Hristos Dimitrijadis, uspešan proizvođač donjeg rublja, smatra čak da iza toga stoji tajni plan Evropske unije. I nije jedini koji tako misli. Gotovo svi grčki preduzetnici uvereni su da razvoj situacije u privredi u Grčkoj nije slučajan, objašnjava Dimitrijadis: „Ima primera na ovom svetu, ima zemalja koje su se prestrukturirale zbog jeftine radne snage, druge zemlje su danas čiste investicione oaze.“ A Grčka? „Da li to žele da od te zemlje naprave turistički raj ili mesto za izbeglice? U redu – ali onda neka nam se to kaže, da znamo na čemu smo. Ovde, bar za sada, nema ničega zbog čega bi se isplatilo ostati.“

Samo se mislilo na spasavanje banaka

Kriza nije započela s pogrešnom poreskom politikom u Grčkoj, smatra proizvođač tekstila Pandelis Filipidis. Njegovo mišljenje je da je sve krenulo po zlu zbog pogrešne investicione politike prethodne grčke vlade. Država se, smatra, s dužničkom krizom od početka pogrešno nosila i preduzetnike tako finansijski ostavila na cedilu. „Likvidnost preduzeća jednostavno je prekinuta. Vlada je, nakon izbijanja krize, imala samo jednu stvar na umu: spasavanje banaka.“

Preseljenje grčkih preduzeća se tako i dalje nastavlja. Nakon Bugarske, slede Srbija, Albanija i Turska. Grčki finansijski stručnjak Janis Sopasis zato diže uzbunu i zahteva od političke elite Grčke da malo bolje promisli o tome šta da se radi. Nedavno je Sopasis u jednoj TV-emisiji izjavio: „Premijer Bugarske u svom govoru u Solunu nije bezrazložno rekao: zahvaljujemo Grčkoj što je kod nas stvorila 100.000 novih radnih mesta. Mislim, to bi sve ovde trebalo dobro da prodrma.“

Vula Tektonidu, generalna sekretarka za ekonomske odnose i razvojni rad pri grčkom Ministarstvu privrede, smatra da je se takve izjave itekako tiču. Ona ujedno upozorava da bi trebalo biti oprezan kako Grčka ne bi postala žrtva starog sistema: „Svi mi želimo da se ovde ponovo pokrene preduzetništvo. Ali ne ona preduzeća koja samo na brzinu novac sklone na stranu i više se ni o čemu ne brinu. Ja to više ne mogu da gledam: bolesna preduzeća, zdravi preduzetnici!“