1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Eko-limunadom za bolji svet!

8. januar 2014.

Mlada nemačka firma LemonEjd prodaje sokove i finansira socijalne projekte po celom svetu. Priča o uspehu ove kompanije počela je u kuhinji jednog studentskog stana u Hamburgu i ubrzo se pretvorila u veliki projekat.

https://p.dw.com/p/1Amu6
Foto: Johann Cohrs

„Piće pomaže“ piše na zelenom džemperu Paula Betkea. Osnivač kompanije LemonEjd Bevridž smatra da je to jasna poruka: mušterije male firme iz Hamburga pomažu čovečanstvu. „Od svake kupljene flaše, pet centi odlazi na projekte za unapređenje društva“, kaže Betke. Drugim rečima, kompanija je za humanitarne svrhe izdvojila 165.000 evra, i to samo tokom prošle godine.

Taj 32-godišnjak osnovao je firmu pre oko pet godina godina uz pomoć dva prijatelja. Danas, LemonEjd posluje u celoj Nemačkoj i delovima Švajcarske i Austrije - prodaje limunadu, voćne sokove i različite vrste lednog čaja. Svi sastojci su prirodnog porekla, a radnici su pošteno plaćeni.

„Razmotrili smo sve zemlje koje su nam bile zanimljive, i sve moguće načine za saradnju, pre nego što smo se odlučil za jednu mogućnost“, kaže Betke.

Degustatori na žurkama

Prirodna limunada iz Hambuga sve se bolje prodaje. Već ima narudžbina iz Stokholma, Hongkonga, Njujorka i Pariza. Na taj način, šire se i vesti o humanitarnom radu ove kompanije. „Pića uvek u sebi imaju nešto komunikativno“, objašnajava Betke. „Kada na stolu stoji flaša, ljudi razgovaraju. Naše ideje se lako šire.“

LemonAid
LemonAidFoto: DW/Janine Albrecht

A nove ideje su potrebne i u svetu bezalkoholnih pića. „Čega uopšte ima osim Kole, Fante, i preslatkih ledenih čajeva?" - pita se Betke. Zbog toga je još tokom studentskih dana rešio da sa prijateljima stvori nešto novo. Do svog recepta su došli tako što su pravili limunadu u svom stanu, a degustatori su bili prijatelji na žurkama.

Za razliku od Koka-kole, njihov recept nije tajna. „Koristimo sveže isceđen sok od limuna sa šećerom od trske, ili ledeni čaj sa svežim sokom“, kaže Betke. Njihovi proizvodi pridobili su i i vlasnike kafića kao što je Matijas Afken iz Hambruga: „Naše mušterije uvek žele stvari koje su pošteno proizvedene“, objašnjava Afken.

Putovanje o svom trošku

Kada se uđe u sedište firme, odmah se vidi da se niko ne razbacuje parama. Daske na podu su izlizane, na ulaznim vratima visi znak od kartona na kome je ispisano ime firme. Višak novca odlazi na finansiranje projekata. Na primer, u ovoj firmi nema uobičajenih službenih putovanja. Betke i njegove kolege svake godine putuju na plantaže, ali to plaćaju iz sopstvenog džepa. Betke kaže da ne razume kako saradnici drugih organizacija mogu da lete poslovnom klasom.

LemonAid
Zahvaljujući prikupljenom novcu finansiraju se brojni humanitarni projektiFoto: LemonAid

Pre nego što je osnovao svoju firmu i osamostalio se, ovaj preduzimač je radio za nemačko Društvo za međunarodnu saradnju (GIZ). To je bio prilično kratak period u 2005, nakon cunamija u Aziji. Betke tvrdi da mu je tokom rada smetala činjenica da je previše toga planirano unapred. „Veliki broj odluka se donosi u Nemačkoj. Uopšte se ne zna situacija na terenu“, objašnjava Betke. Na primer, u GIZ-u je precizno određeno koliko će novca biti potrošeno za godinu dana.

Betke je još kao 15-godišnjak lično boravio u Šri Lanci (nekadašnjem Cejlonu). Trebalo je da tamo provede godinu dana na razmeni učenika ali mu se toliko dopalo da je ostao sve do mature. „Još od tada sam imao želju da uradim nešto za zemlju“ objašnjava on.

Drugovi iz klupe uzgajaju čaj

Zbog godina koje je proveo u Šri Lanci, bilo mu je mnogo lakše da nađe partnere za svoju firmu. „Sa pojedinim uzgajivačima čaja sam zajedno išao u školu“, seća se Betke. On voli da se ponaša kao vodič za prijatelje sa Zapada: „Pojedine kolege su u Šri Lanci lično brale čaj po ceo dan.“

LemonEjd pošteno plaća svoje partnere u inostranstvu, ali podržava i lokalne projekte za unapređenje društva. „Tražimo inicijative koje već dobro rade, ali koje do sada niko nije pogurao“, kaže Betke. Jedna od njih je dnevni boravak za decu u bivšem skladištu povrća u Paragvaju. Na periferiji glavnog grada Asunsion, nalazi se zelena pijaca „Abasto“. Deca seljaka koja ovde prodaju robu često ceo dan lutaju između tezgi, a mnogi od njih traže hranu na otpadu. U dnevnom boravku dobijau nešto hrane i pomoć kada rade domaće zadatke - uslov za prijem je da deca idu u školu. Firma LemonEjd finansira doručak i grickalice, ali i časove kuvanja gde deca od šest do14 godina uče kako da spremaju zdrava jela.

Na drugoj strani sveta, u Hamburgu, Betke nam pokazuje zelenu flašu LemonEjda. Šećer u toj boci, kaže on, potiče iz Paragvaja.

Autor: Janine Albreht / Darko Janjević
Redakcija: Jakov Leon