1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Egomanijak i Evropa bez kompasa

7. novembar 2016.

Redžep Tajip Erdogan je na kritike EU reagovao: "Baš me briga da li me zovete diktatorom ili slično. To mi na jedno uvo uđe, na drugo izađe. Važno je šta kaže moj narod." A evo kako je na to reagovala nemačka štampa.

https://p.dw.com/p/2SGdG
Demonstratacije Kurda, Pariz, 5.11.2016.
Demonstratacije Kurda, Pariz, 5.11.2016.Foto: picture-alliance/AP Photo/Francois Mori

Iz protesta zbog hapšenja svojih vodećih političara, prokurdska levičarska stranka HDP je rešila da bojkotuje parlament u Ankari. Druga po veličini opoziciona stranka u turskoj nacionalnoj skupštini saopštila je da se povlači iz svih zakonodavnih procedura. Partija je upozorila da predsednik države Redžep Tajip Erdogan i njegova islamsko-konzervativna vladajuća stranka AKP zavode diktaturu. U Istanbulu, ali i drugim evropskim gradovima, hiljade Kurda su izašle na ulice da bi protestovale zbog razvoja situacije u Turskoj.

List Berliner cajtung piše da, „kada sistematska rekonstrukcija turske demokratije u diktaturu po meri predsednika Redžepa Tajipa Erdogana ne bi tekla ovako dramatično, mogli bismo čak i da se nasmejemo trezvenom formalizmu izvšetaja Evropske komisije. Dokument Komisije od 102 strane je loše svedočanstvo za Tursku. Kritikuje se nazadovanje u oblastima pravosuđa, ljudskih prava i slobode mišljenja [...] Ali, nema ničeg apsurdnijeg od pomisli da je Erdogan partner sa kojim može da se normalno razgovara o ustavnopravnim temeljima parlamentarne demokratije."

„Ali, svakako treba ostati pri razgovoru. Sve ugroženiji predstavnici turskog civilnog društva treba hitno da dobiju signal da nisu ostavljeni sami sa tim despotom. Taj signal im je potreban i zbog toga što Erdogan i pored toga što uništava sve demokratske principe još uvek računa na podršku u duboko podeljenom turskom društvu. Članovi EU i posebno nemačka vlada ne bi trebalo da stvore utisak da su iz pragmatičnih pobuda spremni da se nakratko odreknu viših ciljava i ustavnih principa. Erdoganov nepodnošljivi egocentrizam se hrani stavom Evrope koja je izgubila svoj unutrašnji kompas".

Dnevnik Frankfurter algemajne cajtung piše da „iako se turski političari žale na škrtost Evropske unije, čini se da većina političara EU veruje da je Ankara zainteresovana za održanje dila oko izbeglica. Doduše, još nije jasno da li Turska može da ispuni sve uslove - ima ih 72 -  za ukidanje viza. Pri tome bi ona morala da menja zakon o borbi protiv terorizma koji je, kako to vidi EU, toliko široko formulisan da može da se primeni i protiv kritički nastrojenih novinara i naučnika. Neke nade u Ankari i Briselu počivaju na Savetu Evrope u Strazburu, koji bi mogao da predloži neko kompromisno rešenje."

Türkei Istanbul Demonstration von Kurden von Polizei aufgelöst
Demonstracije Kurda, Istanbul, 5.11.22016.Foto: Reuters/K. Aslan

„Nezavisno od toga kako se u Turskoj gleda na ulogu Gulenovog pokreta u julskom pokušaju puča, pokazuje se da reakcija EU, koja je u Turskoj doživljena kao previše bojažljiva, jača nepoverenje ali i odnose između Ankare i Moskve. Brojne posete političara EU, ali i generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga, ponešto su zagladile stvar. No, najnoviji razvoj situacije u Turskoj i reakcije evropskih političara pokazuju da su vlade EU pod pritiskom da nešto učine. Jer, oni sada moraju da slušaju pitanja o tome da li novac koji su obećali Turskoj za period od 2014. do 2020. – oko 4,5 milijarde evra od toga je trećina namenjena unapređenju pravne države – ispunjava svoju svrhu."

Zidojče cajtung smatra da „Nije tačno da Redžep Tajip Erdogan tako reći u solo-prodoru ukida demokratiju u Turskoj. Koliko god veliko bilo iskušenje da se krivica za katastrofalan prelom pripiše samo njemu – pojedinac nije u stanju da tako nešto učini, pa čak i ovakav, naizgled premoćni, predsednik države. Jeste – kritične glave dospevaju u zatvor, a pravna država se raspada velikom brzinom. Turska tragedija se, međutim, vidi i na stanju opozicije. U njoj postoji momenat samouništenja koje upravo razvija punu snagu i u krajnjem izvodu vodi u pitanje: ko uopšte još može da zaustavi Erdogana?"

Tagescajtung je objavio kratku belešku: „Merhaba, Redžepe Tajipe Erdogane. U nedelju ste rekli: Baš me briga da li me zovete diktatorom ili slično. To mi na jedno uvo uđe, na drugo izađe. Važno je šta kaže moj narod. Pa evo – malo smo zavirili šta su turski demonstranti napisali na svoje transparente. U Parizu: „Đavo. Kriminalac. Lopov. Lažov. Ubica". U Frankfurtu: „Hitlerdogan". U Cirihu: „Diktator". Ali u Istanbulu? Tamo, naravno, ne pišu ništa ružno o svom voljenom vođi. Tamo ih prebija policija."