1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dvostruki zadatak Baraka Obame

6. maj 2009.

Još kao senator i predsednički kandidat Barak Obama kritikovao je američku strategiju u južnoj Aziji. Zato je odmah po preuzimanju dužnosti doneo odluke o novoj strategiji prema Iraku, Avganistanu i Pakistanu.

https://p.dw.com/p/Hk9k
Novo američko rukovodstvo predstavilo je u martu i novu strategiju za Avganistan i Pakistan
Novo američko rukovodstvo predstavilo je u martu i novu strategiju za Avganistan i PakistanFoto: AP

Iz Pakistana ekstremisti ulaze u Avganistan, a avganistanski pobunjenici doprinose nestabilnosti u Pakistanu. Nova američka strategija za taj deo sveta vodi računa o toj međuzavisnosti i ministarka spoljnih poslova Hilari Klinton je izjavila:

„Cilj je podeliti i pobediti Al Kaidu i onemogućiti njenim pripadnicima da se sakriju u Avganistanu i Pakistanu.“

Pažnja je trenutno usmerena pre svega na Pakistan. Džon Nejdžel, predsednik Centra za novu američku bezbednost tako je izjavio:

„Avganistan je težak, ali znamo šta bi tamo trebalo učiniti i imamo dovoljan manevarski prostor. Pakistan je mnogo teži. Moramo da delujemo u zemlji koja je ponosna i suverena. Pakistan ima etablirane strukture, ali one nisu pogodne za suočavanje sa pretnjom kojoj je Pakistan sada izložen.“

Prema Najdželu u borbi protiv pobunjenika potrebno je sledeće:

„Moramo obučiti pakistansku armiju kako bi efikasno delovala protiv pobunjenika. To je proces učenja kroz koji je američka armija morala da prođe proteklih godina.“

Bunkerski mentalitet

Sa ekstremistima preko nišana, a sa umerenima pregovori
Sa ekstremistima preko nišana, a sa umerenima pregovoriFoto: picture-alliance/ dpa

Ta neefikasnost razlog je što su pakistanske vlasti pomirljive prema talibanima, smatra Liza Kertis iz Fondacije Heritidž. Sledeći problem, prema njenom mišljenju, jeste u tome što u Islamabadu smatraju da najveća opasnost preti od Indije:

„Kvalifikovala bih to kao bunkerski mentalitet. Pakistanska vlada suočena je sa mnogobrojnim problemima, ali postoji tendencija da se krivica pripisuje drugima: Indiji ili SAD, umesto da se razmisli šta bi trebalo učiniti u sopstvenoj zemlji.“

Predsednik Obama je na konferenciji za novinare prošle nedelje izjavio da je veoma zabrinut zbog situacije u Pakistanu:

„Ne bojim se da će vlada biti srušena i da će vlast preuzeti talibani, nego je tamo civilna vlast veoma slaba i nije u stanju da zadovolji osnovne potrebe – obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, funkcionisanje pravne države, pravni sistem koji bi vodio računa o većini građana.“

Situaciju otežava i nuklearni arsenal Pakistana, ali zvanično američke vlasti ne insistiraju preterano na toj opasnosti.

„Siguran sam da nuklearno oružje neće dospeti u ruke pobunjenika“, rekao je Obama.

Najzad, Ronald Nojman, predsednik Američke akademije za diplomatiju smatra da je od presudnog značaja dijalog sa pakistanskom vladom i narodom.

„Potrebno je uveriti Pakistan da ostajemo na njegovoj strani. I oni, kao i Avganistanci ranije, strahuju da će biti ostavljeni na cedilu“, kaže Ronald Nojman.

Tako predsednik Obama ima dvostruki zadatak u razgovorima sa predsednicima Pakistana i Avganistana – da ih uveri da su SAD spremne da im vojno, diplomatski i ekonomski pomognu, ali i da dobije nešto zauzvrat za pomoć koja je do sada pružena. To je, naravno, nemoguće preko noći i cilj susreta u Vašingtonu jeste da omogući komunikaciju između svih strana.

Autor: Kristina Bergman / Nenad Briski

Odgovorni urednik: Ivan Đerković