1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dramatično se menjaju očekivanja ljudi

5. februar 2012.

Osim gorućih političkih tema, nemačka štampa danas se bavi i posledicama buke po ljudsko zdravlje i današnjim odosima među parovima. Pored analize u pojedinim komentarima se može pronaći i po koji savet.

https://p.dw.com/p/13xJp
Buka stiže sa svih stranaFoto: Fotolia/HaywireMedia

TAZ u članku naslova „Buka privlači tihe bolesti“, piše: „Više automobila, više aviona, više buke! Saobraćajna buka štetna je po zdravlje. Pri tome nije samo reč o količini nego i o izazivaču buke.

Kamioni, vozovi, automobilske trke, avioni - čovek u motorizovanom industrijskom društvu izaziva mnogo buke. I zbog toga veoma trpi. Psiholog Dirk Šrekenberg iz Centra za primenjenu psihologiju iz Hagena kaže da je buka subjektivna psihološka vrednost. Svaka osoba ima drugačiji osećaj zvuka i to ne samo kad se radi o izvoru nego i o jačini. "Imidž osobe koja uzrokuje buku značajno doprinosi osećaju te buke", Zvučni talasi su fizika, zvuk je psihološki."

Sigurno je da nas i zvuk i šum čine bolesnim. Konstantan šum koji dolazi od četiri trake autoputa ili vozova može da poveća rizik od kardiovaskularnih oboljenja među stanovnicima. Onima koji žive u blizini aerodroma, opasnost preti posebno noću, ako a tada vioni sleću i uzleću. Osobe koje žive u blizini aerodroma imaju bitno viši pritisak i shodno tome povećan rizik od infarkta, potvrđeno je u studiji, koju je naručila Komisija EU. Istraživanje je sprovedeno u blizini aerodroma u Londonu, Milanu i Berlinu.

“Uprkos tome što se ljudi ujutru ne sećaju toga, oni su noću bili budni“, kaže Tomas Mik, iz Savezne agencije za životnu sredinu. Uho registruje šumove, bez obzira što mi spavamo i buku ne doživljavamo u svesnom stanju. Zvuk je zabeležen, čovek iz sna prelazi u laki dremež ili se sasvim budi. Ko se stalno budi tokom noći, nalazi se pod stresom, koji loše deluje na koronarne arterije i psihu. Ljudi koji žive u blizini aerodroma u povećanom broju pate od depresije.

Parovi treba da prihvate ono što im se dešava

Zidojče cajtung donosi intervju sa terapeutom Arnoldom Retzerom koji se bavi odnosima među parovima, iluzijama i relanosti u vezama. Naša očekivanja od partnerstva, odnosa ili braka su se dramatično promenila, kaže Arnold Retcer:

„Predstava o večnom zajedničkom životu nije se mnogo promenila u proteklih 200 godina. Međutim, uslovi za zajednički život su bitno promenjeni, makar samo zato što su ljudi zbog produžavanja životnog veka primorani da budu zajedno duže nego što su navikli. Očekivanja od braka, odnosa ili partnerstva su se dramatično promenila. Ona su povećana, paralelno sa brojem drugih odnosa, prema kolegama, prijateljima, klijentima, drugovima iz škole. Sve ono što ne dobijamo više u ovim funkcionalnim socijalnim sistemima, sada tražimo u odnosu dvoje ljudi. Samo u tom odnosu je moguća neograničena komunikacija.“

Arnold Retcer ne smatra da novi socijalni sistemi podrazumevaju mnogo veći izbor: „Iluzija o povećanju slobode je zaista porasla, dakle predstava o tome da je moguće sve dostići, ono najlepše, najbolje. To pokazuju i sajtovi za traženje partnera, kojih je sve više. Oni podstiču iluziju da se sa pravom matematičkom formulom može pronaći savršen partner. Ranije smo bili prinuđeni da prihvatimo ono što se nalazi u našem bližem okruženju. Naravno, da se ne radi o tome da je ranije sve bilo bolje. Uprkos statistikama o velikom broju razvoda i razdvajanja, nikad u istoriji nije bilo toliko ljudi koji tako dugo žive sa istim partnerom. Oko 60 odsto Nemaca živi u braku, a 60 odsto imaju preko 45 godina. Treba se zapitati: Šta to oni pravilno rade?“

Priredila Željka Bašić-Savić
Odg. urednik: Jakov Leon

Paar hat Spaß im Bett
Foto: Fotolia/Gina Sanders