1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Pravosuđe

Deset godina zatvora za Huseina Mujanovića

7. jul 2020.

Husein Mujanović osuđen je u Beogradu na deset godina zatvora pošto je utvrđeno da je kao upravnik pritvora u Hrasnici 1992. nečovečno postupao prema srpskim civilima, od kojih je šest preminulo od prebijanja.

https://p.dw.com/p/3etIO
Foto: DW/U. Sabljakovic

Obrazlažući presudu, sudsko veće Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, kojim je predsedavao sudija Dejan Terzić, navelo je da je utvrđeno da je Husein Mujanović u Hrasnici, u okolini Sarajeva, nezakonito držao 30 srpskih civila u pritvoru u kojem nisu bili obezbeđeni ni elementarni uslovi za život.

Dokazano je da je Mujanović bio upravnik pritvora od jula do oktobra 1992. godine, naveo je sud, i dodao da je okrivljeni nečovečno postupao prema pritvorenicima, naređivao njihovo prebijanje i da je šest osoba podleglo povredama. Osim toga, naveo je sud, Mujanović je i sam učestvovao u prebijanju pritvorenika, među kojima su bili Savo Pejić i Mirko Vuković, koji su se pojavili kao svedoci tužbe.

Bez elementarnih uslova za život

Svi svedoci, navedeno je, rekli su da su im nanesene teške duševne patnje, jer nisu imali ni minimalne uslove za život – spavali su na betonu, u garažama bez prozora, imali su jedan ili dva obroka dnevno, koji su se sastojali od 12-13 kašika tečnosti i jedne kriške hleba. Tokom boravka u Hrasnici zatvorenici su bili „gladni i žedni“, naveo je sud i svi su, uključujući i žene, izgubili od po 25 do 50 kilograma.

Svaka ćelija dobijala je samo po jedan litar vode dnevno, zatvorenici nisu imali sanitarne prostorije, a nije im bila obezbeđena ni osnovna zdravstvena zaštita, iako je Mujanović mogao da vidi u kakvom su bili stanju. Sud je naveo i da je okrivljeni bio dužan da obezbedi osnovne uslove za život i da su, prema izjavama svedoka, uslovi u zatvoru u Hrasnici bili „vidno popravljeni“ kada je na Mujanovićevo mesto došao novi upravnik.

Ubistva između 2. i 3. avgusta

Prema optužnici, u noći između 2 i 3. avgusta 1992. godine, Mujanović je naredio da se grupa zatvorenika izvede iz ćelija, odvede u obližnje atomsko sklonište i tamo pretuče. Od posledica prebijanja tada je preminulo šest ljudi, a sud je u presudi naveo da se i o događajima u toj noći iskazi nekoliko svedoka „podudaraju i dopunjuju“.

Osvrćući se na tačku optužnice koja se odnosi na tu noć, zamenik tužioca za ratne zločine Mioljub Vitorović podsetio je u završnim rečima i na izjavu Mirka Vukovića, koji je posvedočio da su ga izveli iz ćelije i da su ga toliko pretukli da su pomislili da je preminuo. Tužilac je podsetio i na svedočenje Dušana Stanića koji je rekao da je sa njim u istoj prostoriji bio zatvorenik Milutinović koji je ubijen 2. avgusta, kada su ga odveli u atomsko sklonište, a onda u ćeliju vratili mrtvog.

-pročitajte još: Presuda i jedna nova optužnica za ratni zločin

Odbrana

Advokat optuženog, Dušan Ignjatović, u završnim rečima je naglasio da su neki od svedoka tužbe promenili iskaze i da su o Huseinu Mujanoviću drugačije govorili od trenutka kada je on bio uhapšen. Na pretresu u februaru naveo je da je Mirko Vuković pre početka postupka rekao da ga je u zatvoru tuklo nekoliko osoba, da tada nije pominjao Mujanovića, ali da je na suđenju izjavio da je optuženi bio među onima koji su mu nanosili telesne povrede. Tada je zatražio je da se, osim Vukovića, ponovo saslušaju još dva svedoka tužbe, Savo Pejić i Dušan Stanić, jer, kako je naveo, postoje neslaganja u iskazima koje su dali u BiH i u onim koje su dali pred sudom u Beogradu, ali je sudsko veće to odbilo.

Osvrćući se na tačku optužnice po kojoj se Mujanović tereti za nezakonito pritvaranje civila, Ignjatović je naveo je da je sudu dostavio kopiju rešenja o određivanju pritvora za Savu Pejiću, koje je potpisao Fikret Prevljak, komandant brigade Armije BiH koji je, kako je rekao, tada u Hrasnici bio „sve i svja“.

Rekao je i da je Hrasnica 1992. godine bila mesto artiljerijske paljbe, tj. obračuna dve zaraćene strane, da tamo nije bilo ni vode, ni struje ni hrane, pa da je to bilo nemoguće obezbediti u samom zatvoru. Prema njegovim rečima, optužba indirektno nameće tezu o diskriminaciji, iako je u pritvoru osim srpskih civila, bilo i Bošnjaka i pripadnika jedinica Hrvatskih odbrambenih snaga.

Naveo je da nema dokaza da je Mujanović naredio da se između 2. i 3 avgusta 1992. godine grupa zatvorenika dovede u atomsko sklonište i tamo tuče, kao i da se na osnovu izvoda iz knjige umrlih može zaključiti da njihova smrt nije tada nastupila. Po izricanju presude, Ignjatović je najavio da će u roku od 30 dana uložiti žalbu.

U pritvoru dva optužena

Husein Mujanović je uhapšen 2018. godine na granici Bosne i Hercegovine i Srbije, a suđenje mu je počelo naredne godine. Od januara je u pritvoru u Srbiji i Nezir Mehmetaj, protiv koga je nedavno podignuta optužnica za zločin u selu Rudice na Kosovu. U martu je u Sloveniji po poternici Tužilaštva za ratne zločine Srbije zbog događaja u okolini Zagreba 1991. godine, uhapšen B. T, nekadašnji pripadnik Zbora narodne garde. U pritvoru je i Osman Osmanović, kome je suđenje počelo početkom juna, pošto je optužen da je 1992. u logoru u Gornjem Rahiću izvršio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android