1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dan nezavisnosti protektorata

19. februar 2018.

Dan nezavisnosti Kosova je bio povod za štampu na nemačkom jeziku da podseti na prilike koje tamo vladaju uz kritičke opaske na račun međunarodne zajednice koja zarad stabilnosti toleriše kršenje principa pravne države.

https://p.dw.com/p/2sv9G
Kosovo 10 Jahre Unabhängigkeit
Foto: Getty Images/AFP/A. Nimani

„Deset godina kasnije", razočaranje i protest su zamenili nekadašnji entuzijazam. Kosovo je ostalo zarobljeno u sivoj zoni između konflikata prošlosti i nejasne budućnosti", piše novinar Ivo Majnsen za švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung. „To ističu događaji poslednjih dana. Vlada formirana u septembru sastoji se od diskreditovanih bivših vođa pobunjenika, koji se, doduše, zalažu za proces normalizacije sa Srbijom, ali pre svega upadaju u oči svojim nacionalističkim agitovanjem. Novo je to što su se usprotivili svojim međunarodnim zaštitnicima. Već doneta odluka o formiranju tribunala za rasvetljavanje zločina počinjenih u ratu na Kosovu, postala je politički sporna, da bi je Priština na kraju ipak prihvatila. Slično je i sa liberalizacijom viznog režima sa EU. Ona je već dogovorena, ali nije uvedena, jer Priština odbija da se odrekne nekoliko kvadratnih kilometara teritorije."

„Uz manjkavosti na planu demokratizacije i borbe protiv korupcije, to je dovelo do velikog zaostajanja Kosova na putu ka EU. To je Brisel jasno stavio do znanja prezentirajući strategiju proširenja na Zapadni Balkan. Mladi Kosovari su tako zaglavljeni u zemlji. Mafijaškim vodećim figurama kao što su Hašim Tači i Ramuš Haradinaj to je svejedno – oni su uz pomoć svojih veza iz rata stvorili unosne privatne imperije i nisu mnogo zainteresovani za korake liberalizacije, jer bi ona mogla da ih ugrozi. Oni su odgovorni za to što je Kosovo najkorumpiranija zemlja Balkana sa drugom po visini stopom nezaposlenosti."

„Najveća izgradnja predstoji na planu loših odnosa sa susedima. Priština mora da uznapreduje sa sporazumom sa Srbijom, koji je, doduše, politički sporan sa aspekta suvereniteta, ali konačno donosi jasnoću. Osim toga, njegovo sprovođenje bi pojačalo pritisak na zemlje koje ne priznaju Kosovo. Ali, nisu sva rešenja u rukama kosovskih političara. Oni delaju u okviru koji su im postavili međunarodni, i koji je zarobio zemlju u stanju između suverenosti i nezavisnosti", piše, imeđu ostalog, švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung.

U istom listu, novinar Andreas Ernst iznosi zašto je „Zapad pri formiranju kosovske države dvostruko zakazao". „Rat protiv Beograda nije dobila UČK, već NATO. Posle rata nije ostala zemlja koja se sama oslobodila, već zapadni protektorat koji je trebalo da izgradi institucije na temelju rezolucije UN i da pripremi rešenje pitanja statusa. I jedno i drugo se ispostavilo kao pretežak zadatak."

Ernst piše da se na Kosovu „etablirao obrazac koji i danas obeležava odnos zapadnih sila sa kosovskim elitama. Demokratija i pravna država bivaju žrtvovane kada ugrožavaju stabilnost i uračunljivost. Kada je bivši i sadašnji permijer Ramuš Haradinaj 2005. optužen pred Haškim tribunalom, šef UNMIK Soren Jesen-Petersen mu je priredio srdačan oproštaj i označio optuženog kao prijatelja. Nikakvo čudo što su i najodvažniji svedoci zaćutali s obzirom na pakt između protektorata i bivšeg komandanta. Šef UNMIK se posle pravdao. Rekao da je veče uoči planiranih hapšenja „imao poziv iz jedne prestonice" gde mu je rečeno da „spušta loptu" oko čitave akcije zarad unutrašnjeg mira."

„EU je zamenila UN ali to generalno ništa nije promenilo. Iako je misija EULEX 2008. obećala da će hvatati i „krupnu ribu", to se nije desilo. Nije nedostajalo novca, ali jeste odvažnosti i sposobnosti da se stupi u borbu sa kriminalnim jezgrom političkog i ekonomskog poretka na Kosovu."

Berlinski dnevnik Tagescajtung povodom Dana nezavisnosti Kosova piše o jednoj kosovskoj koreografkinji koja je u Prištini prezentirala svoju novu predstavu: „Ona sama ima ugovor u Nacionalnom baletu, ali tamo je plata toliko mala da se ona još nije iselila iz gradskog stana koji deli sa majkom, braćom i sestrama i očuhom. Drugi umetnici i njenog tima, koji već imaju decu, moraju da rade neki dodatni posao. Prosečna plata na Kosovu je 300 evra. Stopa nezaposlenosti među mladima je 65 odsto".

„Onaj ko poznaje nekoga iz političke elite – lako nalazi posao. No, najveći izvor prihoda je dijaspora, dakle, članovi porodice u inostranstvu, koji svojoj rodbini šalju nekoliko stotina evra mesečno. Na taj način na Kosovo godišnje stiže milijarda evra", prenosi Tagescajtung.

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android