1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Da li je inteligencija nasledna?

9. januar 2013.

Deca doseljenika u školi obično imaju lošije ocene od drugih. Razlozi za to su brojni i složeni. Neki, međutim, veruju da se iza toga kriju genetski faktori.

https://p.dw.com/p/17GHs
Foto: picture-alliance/dpa

Druga boja kože = drugačije poreklo = drugačije osobine – takva računica veoma je popularna predrasuda. A oduvek je bila suviše jednostavna da bi mogla da bude istinita, kaže Andreas Hajnc, direktor Klinike za psihijatriju i psihoterapiju pri berlinskom bolničkom centru „Šarite“. On se smeje dok priča o lekarki njegove dece – jednoj tamnoputoj i tamnookoj ženi sa prilično divljim sinom koga su u školi smatrali problematičnim. „Većini je“, priseća se, „odmah bilo jasno: mora da mu je otac Arapin ili Turčin“. I tu su našli objašnjenje za problematično ponašanje deteta. Pritom je, međutim, otac bio lekar i to iz srca Nemačke, iz Švapske (okolina Štutgarta).

Nacionalni gen inteligencije?!

Teorije koje povezuju ekonomski uspeh neke zemlje sa rezultatima njenih stanovnika na testovima inteligencije, a njih opet dovode u vezu sa zajedničkim genima, već neko vreme doživljavaju renesansu. Otkako je socijaldemokratski političar iz Berlina Tilo Saracin pre dve godine objavio knjigu „Nemačka ukida samu sebe“ omiljena tema brojnih televizijskih i radijskih emisija, okruglih stolova ili laičkih rasprava po kafanama jeste uticaj „zajedničkog genetskog faktora“ pripadnika određene etničke grupe na njihovu inteligenciju. U svojoj spornoj knjizi Saracin prognozira Nemačkoj mračnu budućnost, a razloge za to vidi u lošim obrazovnim rezultatima i neintegrisanosti turskih i muslimanskih doseljenika. Lošije školske rezultate dece doseljenika, koji su zaista statistički dokazivi, berlinski političar objašnjava intelektualnom podlogom koju su ta deca nasledila od svojih roditelja.

Andreas Hajnc, direktor Klinike za psihijatriju i psihoterapiju pri berlinskom bolničkom centru „Šarite“
Andreas Hajnc, direktor Klinike za psihijatriju i psihoterapiju pri berlinskom bolničkom centru „Šarite“Foto: Charité

Značaj socijalnog okruženja

Geni zaista u razvoju inteligencije imaju važnu ulogu, ukazuje i berlinski lekar Andreas Hajnc. Ali veliki broj studija u međuvremenu je pokazao da okolina ima „ogroman uticaj“ na intelektualni razvoj pojedinca. Rezultati pojedinih ljudi na testu inteligencije, dakle, objašnjava Hajnc, zavise od njihovog socijalnog okruženja. Tako studije iz SAD pokazuju da su deca crne boje kože koju su usvojile belačke porodice postizala mnogo bolje rezultate na testovima inteligencije nego druga bela i crna deca.

Prema podacima dobijenim popisom stanovništva 2011. godine, 62 odsto stanovništva Nemačke bez završene škole ima migrantsku pozadinu. S druge strane, među onima koji su završili maturu samo je njih 20 odsto sa stranim korenima. Komentatori tih brojki isuviše često traže objašnjenja za njih u etničkim ili kulturološim specifičnostima kod Turaka i muslimana uopšte, kritikuje Koskun Kanan, stručnjak za obrazovanje univerziteta „Humbolt“ u Berlinu. Izveštaji o obrazovnim (ne)uspesima migranata se, sa druge strane, samo marginalno bave često lošim uslovima u kojima žive mnoge doseljeničke porodice, njihovom lošom finansijskom situacijom kao i nedovoljnom kompetentnošću nastavnog osoblja u radu sa decom migranata. To za posledicu ima stvaranje slike o lošim učenicima koji ne žele da se integrišu.

Žene – motor obrazovnog napretka

Kada se, međutim, diferenciranije analizira zajednica turskih doseljenika, može se uočiti da uglavnom stariji nemaju završenu školu. I mlađi su doduše prosečno lošiji od učenika koji nemaju strane korene, ali u odnosu na generaciju njihovih roditelja, znatno su bolji. Posebno su žene turskog porekla rođene u Nemačkoj ostvarile znatan napredak u obrazovanju – oko trećina njih maturira – s tendencijom povećanja njihovog broja. Devojke sa završenom maturom istog uzrasta koje nemaju strane korene su, doduše, još uvek brojnije (50 procenata), ali su i njihovi roditelji bili obrazovaniji.

Doseljenici na nastavi
Doseljenici na nastaviFoto: picture-alliance/dpa

Predrasude razvijaju sopstvenu dinamiku, upozorava Koskun Kanan. Ako se jednom proširi glas da „Turci odbijaju da se integrišu“, onda i osobe koje pripadaju stigmatiziranoj grupi počnu s vremenom da se prilagođavaju glasu koji ih prati. Sociolozi taj efekat zovu „stereotype threat“ – pretnja od stereotipa. Ako na primer jedan nastavnik od učenika turskog porekla i ne očekuje iste rezultate kao od druge dece, kočiće ga u razvoju. „Ako je takav učenik negde između dvojke i trojke, on će mu možda pre dati dvojku“, objašnjava Kanan.

Takva diskriminišuća iskustva ostaju zapisana u mozgu učenika i mogu dugoročno da utiču i na kognitivne sposobnosti deteta. Eksperimenti na životinjama pokazali su da izolacija stvara stres i ostavlja tragove na mozgu. „Na životinjskom modelu to može odlično da se izmeri“, kaže berlinski naučnik Andreas Hajnc. Kada neka agresivna životinja u kavezu izgura pokusnog zamorca, onda hormonski sistem zamorca oslobađa hormone stresa kao što je serotonin. On se, pak, povezuje sa depresijom. Menja se i količina hormona dopamina koji se povezuje sa učenjem. Tako može doći do promena u mozgu koje se zatim mogu preneti i na potomstvo.

Izolacija ugrožava inteligenciju

Trenutno Andreas Hajnc sa svojim timom u „Šariteu“ istražuje da li slično funkcionišu i mehanizmi u ljudskom mozgu. On želi da ispita to da li stres i kod ljudi izaziva određene biohemijske reakcije. Postaju li zbog njih geni zaslužni za inteligenciju možda aktivniji ili se, naprotiv, blokiraju? Ima li, konačno, izolacija za posledicu to da oni koji su joj izloženi ostaju ispod svojih genetski uslovljenih mogućnosti? Može li se takva reakcija na stres čak preneti i na potomstvo? Hajnc to smatra mogućim. Jedno je u svakom slučaju već sada izvesno: socijalna izolacija zbog negativnih očekivanja šteti ljudima. Zbog toga bi trebalo podsticati sve što se pozitivno odražava na razvoj inteligencije – od rada na jezičkoj kompetenciji, do zdrave ishrane. „Najgore što se nekome može dogoditi“, zaključuje berlinski naučnik, „jeste da se strpa u jednu fioku.“

Kada nastavnik ima predrasude i deca postižu lošije rezultate
Kada nastavnik ima predrasude i deca postižu lošije rezultateFoto: picture alliance/dpa

Autorke: Lidija Heler / Dunja Dragojević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković