1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Brak za sve: Vlasti Kube hoće da promene imidž

28. septembar 2022.

Dve trećine Kubanaca podržalo je na referendumu istopolne brakove. Državne televizije su bile za, Komunistička partija je bila za… Kod progresivnih aktivista je zato ipak ostao gorak ukus nakon ove reforme.

https://p.dw.com/p/4HR8g
Kampanja u Havani za reformu porodičnog zakona
Kampanja u Havani za reformu porodičnog zakonaFoto: Yamil Lage/AFP

Šta bi rekli Fidel Kastro i Če Gevara? Najveći vođa i najpoznatiji svetski revolucionar nisu trpeli homoseksualce. Procenjuje se da je oko 25.000 ljudi strpano u radne logore između 1965. i 1968. kako bi bili „prevaspitani“ i „izlečeni“ od homoseksualizma.

Za stare lidere homoseksualci su bili simbol kapitalističke dekadencije koji nikada, kako je Kastro rekao 1965, „ne mogu biti pravi revolucionari, pravi militantni komunisti“.

Fidel Kastro (krajnje levo) i Ernesto Če Gevara (treći sleva) u Havani 5. marta 1960.
Fidel Kastro (krajnje levo) i Ernesto Če Gevara (treći sleva) u Havani 5. marta 1960.Foto: AP

Ali, sada je Kuba postala 34. država sveta koja je legalizovale brakove osoba istog pola. Poznatog homoseksualnog aktivistu i glumca Danijela Trijanu ne zanima šta bi rekli Fidel i Če. „Oni su deo epohe koja je definitivno prošla. Kuba je zatvorila poglavlje dvadesetog veka i ono se više neće vratiti.“

Podeljena osećanja

Oko dve trećine ljudi glasalo je za promene porodičnog zakona koji datira iz 1975. godine. Od sada će u zemlji, gde građani ne mogu da biraju predsednika, istopolni parovi moći da se venčavaju, usvajaju decu ili koriste usluge surogat-majki.

Uvode se i oštrije sankcije za rodno specifično nasilje, jačaju se prava nebioloških roditelja, a dedama i babama priznaje mogućnost starateljstva nad unucima.

Ovo potonje je bitno na Kubi koju dnevno napušta hiljadu ljudi. Mnogi od njih su mladi roditelji koji ostavljaju porodicu na karipskom ostrvu, barem dok se ne snađu u novom okruženju.

Danijel Trijana bi morao da se raduje uspehu, za koji je u velikoj meri zaslužan. U maju prošle godine je potpuno sam hodao šest kilometara iz starog grada Havane do svoje kuće – sa zastavom duginih boja oko vrata. Ta „šetnja“ ličila je na „toplog zeca“. Dobio je niz uvreda, a neki roditelji su sklanjali decu u stranu, kao da je Trijana bolestan.

„Teško je podržati porodični zakon i istovremeno se suprotstaviti vladi“ – Danijel Trijana
„Teško je podržati porodični zakon i istovremeno se suprotstaviti vladi“ – Danijel TrijanaFoto: Oliver Pieper/DW

„S jedne strane, srećan sam, jer je ovo ogroman korak za Kubu. S druge, ostaje i gorak ukus, jer su vlasti instrumentalizovale kampanju za reformu porodičnog prava kako bi oprale svoj imidž“, kaže aktivista.

„Sad se vlasti predstavljaju progresivnim, iako Kubanci ne žive u slobodi. I kao da se briše sećanje na represiju nad homoseksualcima u doba kad su Fidel Kastro i Če Gevara držali homofobne govore“, dodaje Trijana.

Država gurala reformu

Kampanju je najviše podržala Marijela Kastro, ćerka bivšeg predsednika Raula i bratanica Fidela Kastra. Ona je s pozicije šefice Centra za seksualno obrazovanje vodila bitku protiv Katoličke crkve. Državni mediji su takođe svim silama podržavali reformu.

„Porodični zakon u velikoj meri garantuje prava svih osoba i porodica“ – Marijela Kastro
„Porodični zakon u velikoj meri garantuje prava svih osoba i porodica“ – Marijela KastroFoto: Ernesto Mastrascusa/dpa/picture alliance

„I to dok još uvek seku scene iz filmova u kojima se dva muškarca ili dve žene ljube“, ukazuje Trijana na ono što smatra licemerjem. „Govorimo o televiziji koju sto posto kontroliše Komunistička partija. Tamo nećete videti neke glumce ili poznate ljude koji otvoreno govore o homoseksualnosti.“

Tako se desio paradoks – mnogi progresivni Kubanci, protivnici vlasti, glasali su protiv reforme ili su bojkotovali referendum. „U diktaturi nema glasanja“, glasila je njihova poruka na društvenim mrežama.

Danijel Trijana je umalo dočekao reformu u inostranstvu jer je njegov nezavisni teatar pozvan na Dokumentu 15 u nemački Kasel. Ali, bojao se da ne postane prinudni egzilant.

„Svi prijatelji su me upozorili da me vlasti neće pustiti da se vratim, ako napustim ostrvo. Odlučio sam da ne letim, jer još nemam nameru da se iselim“, navodi on.

Sada će nastaviti sa životom u Havani. Tamo je pod prismotrom, telefonski razgovori se prisluškuju, i na svake dve sedmice mora do stanice policije da iznova potpiše dokument kojim se obavezuje na „propisno ponašanje“.

„Od danas ćemo biti bolja nacija“, rekao je kubanski predsednik Migel Diaz-Kanel nakon referenduma.

Danijel Trijana u to ne veruje. „Za to bi Kuba morala da ima političke partije kao ceo svet, i parlament koji funkcioniše. Kubi treba sloboda, moramo da omogućimo slobodu mišljenja. Današnja Kuba sazdana je na strahu, a na strahu se ništa ne zida.“

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.