1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Bez dlake na jeziku

3. novembar 2011.

Svečani čin u Berlinu povodom 50-te godišnjice tursko-nemačkog Sporazuma o vrbovanju turske radne snage nije mogao da prođe bez napetosti, bez obzira na demonstraciju prijateljstva.

https://p.dw.com/p/134WZ
Redžep Tajip Erdogan i Angela Merkel na proslavi u Berlinu
Redžep Tajip Erdogan i Angela Merkel na proslavi u BerlinuFoto: dapd

Nemačka kancelarka Angela Merkel i šef turske vlade Redžep Tajip Erdogan moraju zauzeti stav u svim spornim tačkama. Krajnje je vreme za razgovor bez dlake na jeziku, ako ne žele da tradicionalno dobrim nemačko-turskim odnosima bude naneta nepopravljiva šteta. Na kraju krajeva, Nemačka i Evropa ne mogu da odustanu od Turske kao pouzdanog ekonomskog i bezbednosno-političkog partnera sa periferije jugoistoka Evrope. Isto tako, i Turskoj će teško uspeti da, uprkos trenutnoj ekonomskoj snazi i velikom geopolitičkom značaju, bez Nemačke i Evrope trajno osigura plodove svog procvata.

Baha Gungor je urednik redakcije DW na turskom jeziku
Baha Gungor je urednik redakcije DW na turskom jeziku

Nemačka nema jasan stav po pitanju učlanjenja Turske u Evropsku uniju. „Privilegovano partnerstvo“ koje umesto učlanjenja nudi Angela Merkel već je postalo otrcan pojam. Niko tačno ne zna šta bi to trebalo da znači. Nemačka mora da dâ jasan signal, zašto je za ili protiv učlanjenja Turske u EU. Osim toga mora se izaći sa konačnim datumom za donošenje takve odluke. Nejasne i neprecizne formulacije pogoduju samo antiturskim i antiislamskih snagama u Nemačkoj kao i antidemokratskim i antievropskim krugovima pod turskim polumesecom.

Turska, sa svoje strane, mora jasno da stavi do znanja, da li još uvek istinski želi da uđe u Evropsku uniju ili se od nje već udaljila, a sa Briselom samo koketira kako bi sebi eventualno obezbedila što više materijalnih prednosti. Ali nije i ne može biti prihvatljivo da Erdogan, kao nekakav gospodar rata starog kova, „grmi“ protiv Izraela i članice EU – Kipra, a da se istovremeno zaklinje u „alijansu civilizacija“ kao alternativu „frontalnoj koliziji kultura“.

Ne mogu svi u isti koš

Vreme za jasne stavove odnosi se i na integraciju. Mora se prestati sa tim da se svi građani Nemačke turskog porekla trpaju u isti koš. Mnogo je više Turaka integrisanih u nemačko društvo, nego onih koji to nisu. Pa ipak, stalno se govori o problemima i to veoma uopšteno. Integracija je uspešna kada nije vidljiva, ali još uvek su nemačke ustanove kilometrima udaljenje od toga da kandidata ocenjuju po njegovim kvalifikacijama, a ne po tome odakle dolazi. Zato je i razumljiv poriv za iseljenjem obrazovanih Turaka iz Nemačke na Bosfor.

Turska opet mora da razume da je nemački jezik osnova za suživot bez trzavica i napetosti sa nemačkom većinom. Naučno je dokazano da se nemački može bolje i brže naučiti kada se sopstvenim jezikom dobro vlada. Ali osnivanje turskih škola u Nemačkoj bilo bi kontraproduktivno i dovelo bi do novih napetosti. Nemački jezik za migrante u ovoj zemlji morao bi da bude isto tako obavezujući kao i turski za manjine u Turskoj.

Bivši nemački kancelar Helmut Kol, koji je bio politički mentor Angele Merkel, jednom je rekao da na svetu nema takvog primera dobrih tradicionalnih i prijateljskih odnosa između dve zemlje koje su tako daleko jedna od druge kao što su Nemačka i Turska. Da bi to tako i ostalo obe strane moraju da znaju gde je čija „granica bola“. Svečani govori nikada nisu nedostajali. Sada je došlo vreme za jasno opredeljenje.

Komentar: Baha Gungor
Odgovorni urednik: Ivan Đerković