Berlin: Posle Deklaracije, hapšenje Mladića
31. mart 2010.Razumljivo je razočaranje određenih krugova što Skupština Srbije govori o zločinu, a ne o genocidu u Srebrenici. Priznanje genocida najvažnije je za „Majke Srebrenice“, tvrdi Mariluize Bek, predsedavajuća grupom za Bosnu i Hercegovinu u nemačkom parlamentu. Ipak, činjenica da se u Skupštini Srbije otvoreno govori o ratu, zločinu i pitanjima istorijske odgovornosti, jeste jedan veliki korak napred, kaže nemačka parlamentarka.
„Nadam se da neće ostati samo na ovoj Deklaraciji, nego da će posle toga uslediti političke konsekvence. Jugoistočna Evropa treba da se ujedini tako što će sve njene zemlje zajednički tražiti put za ulazak u Evropsku uniju“, smatra Bekova.
„Treba da usledi izručenje Mladića!“
Odluka Skupštine Srbije da donese Deklaraciju o Srebrenici je veoma pozitivna, jer se poslednjih godina često poricalo da su se masovna ubistva u Srebrenici uopšte i desila, kaže Kristijan Tomušat, nemački stručnjak za međunarodno pravo. Žalosno je to što skupština ne spominje reč „genocid“, ali to bi za parlament u ovom trenutku bio preveliki zahtev, smatra Tomušat.
„Skupština se oslobodila starih shvatanja i spremna je da preuzme krivicu. Međutim, sada bi trebalo da uslediti i dela, pre svega predaja Ratka Mladića Haškom tribunalu, jer je on odgovoran za taj masakr. U protivnom, odluka skupštine ostaće samo mrtvo slovo na papiru”, ocenjuje Tomušat.
Za bivšeg sudiju Haškog tribunala Volfganga Šomburga važno je da je takav korak u Skupštini Srbije uopšte učinjen. Bez rada i pritiska Haškog tribunala do Deklaracije o Srebrenici uopšte ne bi ni došlo i zato sada nije važno kako će zločin biti kvalifikovan, poručuje Šomburg.
„Najvažnije je da je skupština, uključujući i bivšu stranku Slobodana Miloševića, priznala odgovornost. Nadam se da će i stanovništvo Srbije promeniti svoju svest, da će se u školama otvoreno govoriti o tome šta se dešavalo u Srebrenici te da će i politika učiniti i poslednji korak, naime izručenje Ratka Mladića.”
„U Parlamentu Srbije sede Miloševićevi sledbenici”
„Deklaracije o Srebrenici je razočaravajuća, jer za Skupštinu Srbije ubistvo 8376 muškaraca nije genocid“, komentariše Tilman Zilh iz Međunarodne organizacije za ugrožene narode. Skupština istovremeno spominje i zločine nad Srbima i time izbegava preuzimanje odgovornosti za genocid u Srebrenici, kaže Cilh.
„U Skupštini sede i poslanici koji su delom učestvovali u zločinu Slobodana Miloševića. Oni su podržavali Miloševićevu politiku, a time su podržavali i Karadžića i Mladića. To što se Srebrenica službeno spominje u Skupštini Srbije, jeste prvi, ali je i dalje mali uspeh”, kaže Cilh.
Autorka: Selma Filipović, Berlin
Odgovorni urednik: Ivan Đerković