Bela knjiga za crna dela

U toj Beloj knjizi nabrojani su napadi na čak četrdesetak novinara. Početkom devedesetih godina novinari su najčešće napadani zbog istraživanja ratnih zločina koje su počinile hrvatske snage, te zbog otkrivanja pljački u procesu privatizacije. Od kraja devedesetih na meti su se našli novinari koji su pokušavali razotkriti korupciju i organiziovani kriminal. Pretnje novinarima i članovima njihovih porodica bile su od upućivanja pretećih poruka, preko provala u stanove do, najčešće, premlaćivanja.

Najviše napada u malim sredinama

Povod za sastavljanje izveštaja, čega se poduhvatio Zbor istraživačkih novinara HND-a, bilo je premlaćivanje novinara Duška Miljuša, odnosno neefikasnost policije u tom, kao i u svim ranijim slučajevima. Predsednik HND-a Zdenko Duka pozvao je sve novinare koji su bili žrtve napada da se jave kako bi se i njihov slučajevi uvrstili u konačnu verziju Bele knjige, koja će biti uručena svim relevantnim hrvatskim i međunarodnim institucijama:

„ S obzirom da je najviše napada, u principu, ipak u manjim sredinama, pozvali smo sve ogranke Hrvatskog novinarskog društva da prijave te napade i da, dakle, zajedno dopunimo izveštaje o napadima na novinare ovih poslednjih 1 -, 17 godina“, izjavio je Duka.

„Prah i pepeo“

U napadima na novinare prednjači saborski zastupnik Branimir Glavaš, koji ne samo da je najčešće nasrtao na hrvatska pera, nego je to učinio i prvi u Hrvatskoj još 1992. godine, poručujući novinaru „Feral Tribjuna“ Dragi Hedlu da će ga pretvoriti u prah i pepeo ako nastavi pisati. Pritisci i napadi na novinare su kontinuirani, a država i državne institucije nisu učinile ništa.I to dovoljno govori o njihovom odnosu prema medijima, zaključeno je u Hrvatskom novinarskom društvu.