1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Banke i države - katastrofalni savez

3. jul 2012.

Zona evra se bori sa velikom nezaposlenošću, recesijom i državnim dugovima. Ali, najveći problem monetarne unije jeste zavisnost između banaka i država. Kako je do toga došlo? Postoji li izlaz?

https://p.dw.com/p/15QLl
Foto: picture-alliance/dpa

Nakon što je pre deset godina pukao takozvani „investicioni mehur“ na internetu i dogodili se teroristički napadi 11. septembra, emisione banke pokušale su da jeftinim novcem spreče recesiju. Pošto su svi tražili način kako da ulože velike količine novca, inovativni finansijski proizvodi iz SAD našli su dobar plasman i u nemačkim bankama. Irci i Španci prosto su se takmičili ko će da kupi više nekretnina, a cene kuća su skočile u nedogled. Bilo da je reč o SAD, Španiji ili Nemačkoj, banke koje su parcijalno ili u potpunosti pripadale državi, pokazale su posebnu spremnost za rizik.

„Na svim mestima gde je kao vlasnik stajala država, rizici nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni“, ocenjuje Johan Ekof, direktor Instituta za ekonomsku politiku na univerzitetu u Kelnu. To se lako može razumeti, pošto u slučaju da se nešto desi, garantuje država.

Svi su se probudili kada je američka investiciona banka „Leman braders“ 2008. bankrotirala. Američke hartije postale su „otrovne“. Mnoge banke u Evropi su posrnule. Da bi se sprčila katastrofa u finansijskoj branši i spasile banke, države su intervenisale milijardskim sumama; Nemačka sa 39 milijardi evra. Irska država preuzela je sve dugove banaka . i zato je 2010. zabeležila deficit u budžetu od 32 odsto.

Banke rizik prebacile na države

Dok su banke irsku državu terale u bankrot, u Grčkoj je država bila ta koja je banke gušila svojim ogromnim dugom. One su, naime, posedovale lavovski deo grčkih državnih obligacija, koje su na proleće 2010. postale bezvredne. Evropska centralna banka je uskočila i kupila papire iz Atine. Za mnoge nemačke ekonomiste bio je to smrtni greh.

Pogođene su bile i francuske i nemačke banke. Njihov lobi ubedio je vlade u Parizu i Berlinu da odobre paket pomoći za Grčku. Tako su banke na miru mogle da se rastanu od opasnih dugova. Rizik je prešao na države ili, bolje rečeno, na poreske platiše.

Centralne banke Monetarne unije snizile su kriterijume za garancije koje su banke morale da podnesu kako bi dobile kredite. To je u prvom redu trebalo da pomogne bankama čije obligacije nisu imale dobar rejting. „Time je naravno porasla zavisnost , zato što je postalo jasno da države ne mogu da vrate novac koji su uzele“, ukazuje Ekof.

Čak i ako se poveća trajni fond za spas evra kako bi se bar donekle stabilizovali državni dugovi, to neće biti dovoljno da se reši problem zaduženosti banaka. Ova bezizlazna situacija dovela je do toga da investitori van Evrope, okreću leđa evru. Zato će pre svega banke evro-zone biti te koje će, u naredne dve i po godine, morati da refinansiraju tri biliona evra državnih obligacija u zemljama zone evra.

Autorke: Džang Danhong / Mirjana Kine-Veljković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Johan Ekof: Rizici nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni
Johan Ekof: Rizici nisu dovoljno ozbiljno shvaćeniFoto: privat