1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Azov“ – mit o nacionalističkim borcima iz Marijupolja

17. mart 2022.

Lučki grad Marijupolj na jugoistoku Ukrajine jedno je od najvećih bojnih polja u ruskom ratu protiv te zemlje. Tamo se bori i sporni puk „Azov“. Šta bi trebalo znati o njemu i njegovim pripadnicima?

https://p.dw.com/p/48btJ
Borci „Azova“ u Kijevu 2020.
Borci „Azova“ u Kijevu 2020.Foto: Reuters/G. Garanich

Kratak video prikazuje ekran u ukrajinskom vojnom vozilu. Pretpostavlja se da se vozi kroz seosku oblast. Spoljna kamera prikazuje oklopno vozilo s belim slovom „Z“ – simbolom ruskih trupa u Ukrajini.

Čuju se potmuli pucnji koje ispaljuje navodno rusko vozilo. Video je u ponedeljak na svom kanalu na Telegramu objavio ukrajinski puk „Azov“ i on bi trebalo da prikazuje lučki grad Marijupolj na Azovskom moru. Borci „Azova“ su u jednom danu uništili tri ruska oklopna vozila i četiri oklopna transportera, kao i „mnogo pešadije“, navodi se u saopštenju puka. „Azov“ je u utorak objavio i fotografiju mrtvog čoveka u uniformi i javio da je reč o ruskom generalu. No, sve te navode teško je proveriti.

-pročitajte još: Srbi i Hrvati u Ukrajini: Psi rata ili nešto drugo

Uz glavni grad Kijev i drugi po veličini grad Harkov, Marijupolj je jedno od mesta u Ukrajini gde Rusija posebno brutalno vodi rat protiv Ukrajine. Taj grad sa oko 500.000 stanovnika, od početka marta je pod opsadom i žestokim bombardovanjem. Nema ni struje ni vode, a zalihe hrane su oskudne.

Žestoke borbe u strateški važnom lučkom gradu Marijupolju: snimak „Azova“
Žestoke borbe u strateški važnom lučkom gradu Marijupolju: snimak „Azova“Foto: Azov Battalion/AP/picture alliance

Ukrajinski nacionalisti koji govore ruski

Sedište puka „Azov“ je u Marijupolju. On je u sastavu Nacionalne garde i tako podređen Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ima reputaciju jedne od najpoznatijih, posebno dobro obučenih, ali i jedne od najkontroverznijih jedinica. To je zato što su „Azov“ osnovali ultranacionalisti, a njegovo postojanje Rusija, između ostalog, navodi kao izgovor za svoj rat protiv Ukrajine.

„Azov“ je formiran u maju 2014. godine kao dobrovoljački bataljon u gradu Berdjansku, na Azovskom moru. Neki borci su ranije igrali ulogu u protestima opozicije u Kijevu kao deo takozvanog „Desnog sektora“ – neznatne, ali aktivne grupe ukrajinskih desničarskih ekstremista. Jezgro potiče iz istočne Ukrajine. Oni govore ruski i prvobitno su se zalagali za jedinstvo istočnoslovenskih naroda: Rusa, Belorusa i Ukrajinaca.

Neki su došli s fudbalske huliganske scene, drugi su bili aktivni u marginalnim nacionalističkim krugovima. „To su grupe koje se u Nemačkoj opisuju kao slobodna drugarstva“, kaže za DW Andreas Umland, stručnjak iz Stokholmskog centra za istočnoevropske studije.

Infografik Welche Teile der Ukraine werden von russischen Truppen kontrolliert EN

„Azov“ je od početka bio kontroverzan i zbog svog grba (vučja udica), koji liči na izduženi kukasti krst. Oni međutim ne žele da se to shvati kao simbol nacističke Nemačke, već kao stilizovana slova „N“ i „I“, što bi zapravo trebalo da znači: „nacionalne ideje“.

„Vučija udica ima radikalnu desničarsku konotaciju. To je paganski simbol koji su koristili i SS-ovci“, kaže Umland. „U Ukrajini, međutim, stanovništvo to ne vidi kao fašistički simbol.“

Podela na vojni i politički deo

Osnivač i vođa „Azova“ bio je Andrij Bilecki, 42-godišnji apsolvent istorije Nacionalnog univerziteta u Harkovu, u istočnoj Ukrajini. Godinama je bio aktivan na desno-ekstremističkoj sceni. U leto 2014, „Azov“ je bio umešan sa malim brojem snaga u ponovnom osvajanju Marijupolja od proruskih separatista. Delovao je kao puk od jeseni 2014, a prema pisanju medija, pre izbijanja rata imao je oko hiljadu boraca i sopstvenu artiljeriju i tenkove. Tada je kijevska vlada odlučila da ultranacionaliste integriše u državne strukture.

Tokom 2015. i 2016. pojavilo se i političko krilo „Azova“. Bilecki je podneo ostavku na mesto komandanta i zajedno sa bivšim borcima osnovao političku partiju „Nacionalni korpus“, koja, međutim, nije mogla da zabeleži nikakav izborni uspeh. Sam Bilecki je ipak ušao u parlament putem direktnog mandata, ali ga od izbora 2019. godine nema u parlamentu. Nakon početka ruske invazije, kako je sam izjavio, bori se na frontu kod Kijeva.

Borac „Azova“ u Marijupolju septembra 2014. kada je jedinica i osnovana
Borac „Azova“ u Marijupolju septembra 2014. kada je jedinica i osnovanaFoto: Philippe Desmazes/AFP/Getty Images

Obuka za strane desničarske ekstremiste?

Umland kaže da je mit o „Azovu“ nastao i zbog ruske propagande. Bilo je optužbi za pljačku i nedolično ponašanje tokom rata protiv mnogih dobrovoljaca 2014. godine, uključujući i borce „Azova“.

O puku su nebrojeno puta pisali zapadni novinari, a „Azov“ je pritom uvek pokušavao da se distancira od optužbi za rasizam i radikalni nacionalizam. S umerenim uspehom. U američkom Kongresu 2019. godine postojala je inicijativa da se puk klasifikuje kao „teroristička organizacija“. To se međutim nije dogodilo.

U jednom TV-intervjuu, Bilecki je demantovao izveštaje da je puk obučavao hiljade muškaraca iz inostranstva, uključujući i one sa Zapada. Govorio je o nekoliko stotina, od kojih su se neki obučavali za „ratne medicinare“.

Činjenica je da „Azov“ godinama održava kontakte s desničarskom ekstremističkom scenom u inostranstvu. Imao je kontakata i u Nemačkoj, navodi se u odgovoru nemačke vlade na upit poslaničke grupe stranke Levice.

Andreas Umland ukazuje na važnu razliku između „Azova“ i desničarskih ekstremističkih struktura na Zapadu: „Mi obično smatramo da je desničarski ekstremizam nešto opasno što može da dovede do rata“. U Ukrajini je, tvrdi, bilo obrnuto.

Prema Umlandu, rat je doveo do uspona i transformacije tog marginalnog „drugarstva“ u politički pokret. Međutim, njihov uticaj u društvu je precenjen. Trenutno je samo ruska propaganda zainteresovana za „Azov“. Za većinu Ukrajinaca, ocenjuje Umland, to su borci koji brane svoju zemlju od nadmoćnog napadača.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.