1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ankara ne može da sedi na dve stolice

21. septembar 2011.

Turski predsednik Abdulah Gul u poseti Berlinu – jedna je od glavnih tema komentara u nemačkim novinama. Turska će teško biti lider i Bliskog istoka i punopravni deo Evrope, komentarišu listovi.

https://p.dw.com/p/12dLr
Predsednici Gul i VulfFoto: dapd

On je rekao da bi njegova zemlja bila dobra članica Evropske unije, izbegavajući time da se odredi prema stavu nemačke kancelarke Angele Merkel o tome da bi Turska trebalo da dobije „privilegovano partnerstvo“ sa EU, a ne punopravno članstvo.

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik) piše: „Srdačan, gotovo familijaran, sastanak predsednika Vulfa sa turskim kolegom Gulom bio je nažalost u senci bombaškog napada u Ankari. Vulfovi izrazi saučešća Gulu nisu zvučali izveštačeno, već su bili svedočanstvo velikog prijateljstva. Višednevnim prijemom u znaku nemačko-turskog prijateljstva, Vulf je zatvorio krug započet rečima koje je izgovorio na početku svog mandata: da je islam deo Nemačke. Integracija, marama na glavi i pristup Turske Evropskoj uniji teme su nabijene emocijama i problemima. Vulf se upušta u njihovo razmatranje, ali postupa pametno: ne ide na konfrontaciju i nema predrasuda.

Nemački predsednik vodi dijalog ravnopravnih partnera. U tom dijalogu se radi o školovanju imama u Nemačkoj, ili o učenju nemačkog jezika od malih nogu. Imigrantske porodice tu moraju dati svoj doprinos. Postoje zahtevi koje moraju da ispune ali i država im izlazi u susret. No, većinsko društvo još nije sasvim shvatilo da se sve više Nemaca zove Mohamed ili Ajša – to najbolje znaju vaspitačice u obdaništima. Kod Gula, međutim, nema nikakve samokritičnosti. Dokle god on ne bude želeo da prizna da je i hrišćanstvo deo Turske, pristup Evropskoj uniji će izgledati kao utopija.“

Vestfeliše nahrihten (Minster) smatra da „Gul uživa u ulozi privilegovanog partnera. On je Merkelovoj jasno stavio do znanja da dolazi iz zemlje sa privrednim rastom od koga Evropskoj uniji ide voda na usta. Samo, Ankara bi rado preuzela evro da bi još bolje mogla da iskoristi svoj potencijal na svetskim tržištima. Politički gledano, Turska se ne može zaobići, jer most prema Orijentu nikada nije bio važniji. Turska trenutno ima sve adute u rukama, što se za nemačku kancelarku – ne može reći.“

A nadregionalni minhenski dnevnik Zidojče cajtung piše: „Turska se sama pobrinula za ono što kritičari Ankare još nisu postigli: ona sama podriva sopstveni prijem u EU. Pretnje Kipru ratnim brodovima zbog toga što ta zemlja u svojoj ekonomskoj zoni u Sredozemnom moru traži gas, nalaze se s onu stranu predstava EU o svojim članovima. A ako Ankara zamrzne svoje odnose sa EU kada Kipar 2012. bude preuzeo predsedavanje ovom organizacijom, sumnje u ozbiljnost namera Turske da joj se priključi će postati izvesnost.

Tim putem vodi i turska ofanziva na Bliskom istoku. Kada turski ministar spoljnih poslova govori o ‘osovini’ između njegove zemlje i Egipta te o turskom primeru za arapski svet, ostaje samo jedan zaključak: Turska želi da bude dominantna regionalna sila na Bliskom istoku. Šta god bilo od tog ambiciozno postavljenog cilja, jedno je sigurno: on se ne slaže sa željom da se pristupi EU. Ili će Turska biti regionalna sila onako kako je to zamislila, ili će se ugraditi u zajedničku evropsku politiku. Te dve stvari ne idu zajedno – i Ankara to zna.“

Mitelbajeriše cajtung (Regensburg) objavio je veliki članak i rasipanju životnih namirnica u Nemačkoj. „Da bi se stekla predstava o pravim dimenzijama ludila koje naše društvo proizvodi iz dana u dan, najbolje je povezati dve novinske vesti. Prva dolazi iz Ujedinjenih nacija i mnogim Evropljanima bi mogla da pokvari apetit: u cilju borbe protiv gladi u svetu, stručnjaci UN preporučuju da moderno društvo u svoj jelovnik obavezno unese i insekte. Druga vest potiče od nemačkih stručnjaka: samo i našoj zemlji, godišnje u đubretu završi oko 20 miliona tona potpuno ispravnih namirnica. Ubuduće, dakle, treba da jedemo skakavce i bube, iako nam čitava brda hleba, voća i povrća završavaju na đubrištu – u našem društvu blagostanja ludilo poprima XXL-format.

[…]

Veliki je skandal to što mi bacamo, ili puštamo da se ukvari, više hrane nego što bi bilo neophodno da se svi ljudi sveta u dovoljnoj meri prehrane…“

Priredio: Saša Bojić
Odg. urednik: Nemanja Rujević