Štokavci, bre! | Mozaik | DW | 21.02.2015
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Mozaik

Štokavci, bre!

Dan koji je izmišljen da bi ukazao na pravo svakoga da govori svojim maternjim jezikom, na štokavskom govornom području postaje dan koji podseća na pravo da „mi“ ne govorimo „njihovim“ maternjim jezikom.

Piše: Dragoslav Dedović

Kako srpski jezik vide na stranicama engleske Vikipedije?

On je označen kao „standardizovana varijanta srpskohrvatskog jezika“ (the standardized variety of the Serbo-Croatian language). Napominje se i da je srpski zasnovan na štokavskom dijalektu kao i hrvatski, bosanski i crnogorski.

Dakle, za one koji govore engleski, informacija glasi: Postoji standardna varijanta srpskog, koji je deo srpskohrvatskog, isto kao i hrvatski, bosanski i crnogorski, a sva četiri jezika su u stvari nastala na osnovu jednog dijalekta – štokavskog.

Moglo bi se reći da su ta četiri jezika nastala prostom deobom jednog dijalekta. Za razliku od nemačkog koji kao standardni poklopac pokriva istorijski bajuvarski, franački, tiringijski i još sijaset dijalekata.

Interesantno je da nemačka stranica „slobodne enciklopedije“ koristi skoro iste formulacije za srpski kao i engleska, sa ponekom razlikom. Srpskohrvatski se, recimo, ne spominje. Srpski je, za nemačkog autora, standardna varijanta nečega što on naziva „južnoslovenski ogranak slovenskih jezika“ („aus dem südslawischen Zweig der slawischen Sprachen“). Što je valjda eufemizam za nekada zajednički jezik štokavaca – srpskohrvatski. Stiče se utisak da se ova oznaka mudro izbegava. Sve ostalo je uglavnom kao na engleskoj stranici. Srpski se bazira „kao hrvatski i bosanski na štokavskom dijalektu“. Jedino što je za autora teksta „Serbische Sprache“ crnogorski jezik pao ispod praga vidljivosti.

Jedan dijalekt, a mnogo jezika

„Srpski jezik je standardna varijanta srpskohrvatskog jezika“, kaže se u odrednici Vikipedije, napisanoj na stranici označenoj kao „srpskohrvatski“. Nominalno mrtvi jezik – srpskohrvatski – tako živi svoj virtuelni zagrobni život u Vikipedijinom Orkusu.

Odrednica o srpskom, napisana na srpskom ne pominje nikakve varijante veće celine. Srpskom su „slični hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik“, uz opasku da su u prethodnih vek i po ovi jezici bili smatrani istim jezikom. „Bosanski“ u srpskoj varijanti glasi „bošnjački“, da neko ne bi slučajno pomislio kako je to jezik kojim govore Bosanci, već da je to jezik Bošnjaka.

Formulacija o „sličnosti“ jezika proisteklih iz štokavskog dijalekta je u Vikipediji na srpskoj stranici visoko plasirana, a na hrvatskoj se može pronaći u istorijskom odeljku, pri dnu, gde se kaže da su dela Vuka Karadžića postavila „temelje za suvremeni srpski standardni jezik, a znatno su utjecala i na oblik hrvatskoga standardnoga jezika, ponajviše u fazi tzv. hrvatskih vukovaca ili mladogramatičara“.

Bosanska stranica se uopšte ne bavi sličnostima i razlikama.

Štokavski ram koji drži sliku

Šta nam sve ovo govori?

Gledano iz Londona, ili pak sa stanovišta šačice nepopravljivih Jugoslovena, dakle sa distance, sličnosti štokavskih jezika su suštinske, a razlike legitimne, ali i nedovoljne da bi se negirala suštinska sličnost.

Približimo li se potom maternjem jeziku, putujući nemačkim jezičkim prostorom, primjećujemo da: srpskohrvatski gubi na jasnoći, nestajući u magli „južnoslovenskog ogranka slovenskih jezika“, ali i na nemačkom štokavski ostaje ram koji sliku drži na okupu.

Kad se još više približimo prostoru južno od Alpa stvari postaju kompleksnije. Jesmo svi mi „štokavci“, ali ne takvi kao oni drugi. Izbliza gledano, razlike su suštinske, a sličnosti legitimne, ali nevažne.

Sve je stvar perspektive.

Pa, ma kako gledate na sve ovo, neka vam je sa srećom Međunarodni dan maternjeg jezika. Svima vama kojima ne treba sudski tumač za ovaj tekst.