1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Čokolada je slatka nauka

Marijana Tmušić28. avgust 2008.

Poznat po tome što je razvio sistem za praćenje svemirskih brodova, zatim kao i izrađivač softvera. Timoti Čilds upustio se u još veću avanturu koja, kako sam kaže, nije iz svemira, već iz ovog sveta. Radi se o čokoladi.

https://p.dw.com/p/F6PR
Mmmm...
Mmmm...Foto: AP
U potrazi za novim izvorima čokolade, nova grupa tzv. haj-tek poslastičara trenutno menja dosadašnje načine proizvodnje čokolade, posebnu pažnju posvećujući samom zrnu kakoa.

„To zrno me je potpuno zavelo", izjavio je Čilds „vođa čokoladne misije". Grupa naučnika, smeštena u San Francisku, pokušava da dokaže kvalitet organske čokolade putem naučnog eksperimenta sa raznim aromama.

„Na molekularnom nivou, pravljenje čokolade vrlo je zahtevno", izjavio je Čilds. Njegova fabrika pod nazivom „Čo" nije uobičajena fabrika čokolade. Ta kompanija trenutno prodaje čokoladu samo putem interneta, u braon pakovanjima sa etiketom „beta". Nadaju se velikoj potražnji.

Haj-tek čokolada sve popularnija
Haj-tek čokolada sve popularnijaFoto: AP

Ukus je važniji od količine kakoa

„Čo" izbegava uobičajenu praksu klasifikovanja čokolade na osnovu toga koliko kakoa sadrži, izostavljajući pritom aromu odnosno ukus, koji je važniji od svega.

„Reći da jedna čokolada sadrži „70 procenata kakoa" nije dovoljno. Ljudi treba da biraju čokoladu na isti način na koji biraju vino ili hranu", izjavio je Čilds.

Sličnim razmišljanjem vodila se i kompanija „Amano Chocolate", čija je težnja da svoje proizvode plasira na američko tržište. Pronalazač Art Polard, još jedan proizvođač softvera koji je studirao fiziku, zaljubio se u pravljenje čokolade za vreme medenog meseca na Havajima. Tada je i izmislio prvu čokoladu koristeći se naučnom, labaratorijskom opremom, s namerom da kombinuje različite organske supstance.

„Vremenom sam počeo da osmišljavam sopstvenu opremu, a zatim sam ubrzo počeo da mešam različite visoko-kvalitetne vrste čokolada", objašnjava Polard. On nabavlja posebna zrna kakoa u udaljenim selima Venecuele i Ekvadora.

„Pravljenje čokolade je neverovatno težak posao koji oduzima mnogo vremena. Ali, zar nije lepo kada dobijete na kraju nešto pravo", dodaje Polard. On koristi najsavremeniju opremu uvezenu iz Nemačke kako bi pekao, mleo, topio i oblikovao svoju čokoladu.

Međutim, nijedna od vlasnika tih dveju fabrika („Čo" i „Amano"), nije otpočeo posao kako bi zaradilo. Obojica ističu da imaju zaista velike planove za budućnost.

Da li je količina kakaoa važnija od arome?
Da li je količina kakaoa važnija od arome?Foto: TransFair

Za čokoladu se uvek nađe

Iako je recesija primorala Amerikance da se odreknu nekih tzv. „luksuznih proizvoda", prodaja crne čokolade u toj zemlji i dalje je u porastu. Očekuje se da celokupna prodaja crne čokolade u SAD poveća zaradu i do 18 milijardi dolara do 2011. godine.

„Čokolada je zadovoljstvo koje se može uvek priuštiti. Bez obzira koliko je ekonomska situacija u nekom trenutku teška, mi uvek želimo na neki način sebi da udovoljimo", ocenjuje Džoan Štojer, predsednica udruženja marketinga čokolade.

Ali istovremeno dok prodaja raste, raste i konkurencija. U Americi postoji puno samostalnih proizvođača čokolade. Pored njih, tu su i oni koji otkupljuju njihovu čokoladu, koju tope i prerađuju, a zatim kao svoju plasiraju na tržište. Kako Džoan ističe, tržište bi uskoro moglo biti prezasićeno.

Suočeni sa velikim povećanjima, najpoznatiji proizvođači slatkiša u Americi, kompanija Herši i nešto manji konkurent Mars, proizvođač Snikersa i bonbona M&M, objavili su početkom ovog meseca da povećavaju cene svojih proizvoda za nešto više od deset procenata.

Ali, i pored toga, novi proizvođači čokolade ističu da profit nije to što ih motiviše, već ljubav prema crnom slatkišu.

Muzej čokolade u Kelnu
Muzej čokolade u KelnuFoto: LF Oliveira

Čokolada preko interneta

„Internet je zaista doprineo da ta stvar dobije na značaju. Sada možete da pođete u Kanzas siti i pronađete dobre proizvođače čokolade koji su pravi rivali mnogim proizvođačima u Evropi", kaže Pem Vilijams, rukovodilac škole „Ecole Chocolat". To je zapravo škola koja podučava ljude da sami prave čokoladu, i na taj način pokrenu i neki posao.

Prošle godine, jedna od bivših polaznika te škole, Dona Smit, otpočela je sa prodajom ručno pravljenih slatkiša putem interneta, nadajući se da će tako ostvariti i neki dodatni novčani prihod za sebe i svog muža.

„Trenutno je samo nebo granica", kaže Smit. „Ljudi vole čokoladu, naročito u nekim teškim trenucima, kada jednostavno žele na neki način sebi da udovolje."

Neki manji proizvođači čokolada sanjaju o tome da ih otkupe glavni proizvođači slatkiša, kako kažu „za jednu slatku dnevnu sumu". Ali Čilds, jedan od vlasnika fabrike čokolade „Čo", kaže da njegov prioritet jeste da izgradi tu kompaniju, a ne da zaradi. „Trenutno, ja sam veoma srećan samo što proizvodim čokoladu, koja ispunjava moju fabriku".