1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Život s azilantima u svom stanu

Greta Hamann/Zorica Ilić 31. kolovoza 2014

Mnoge njemačke općine su preopterećene zbog sve većeg broja izbjeglica. Njemački političar Martin Patzelt sada se zalaže da se tražiteljima azila ponudi privatni smještaj. Taj prijedlog mnogi su već proveli u djelo.

https://p.dw.com/p/1D3iy
Foto: picture-alliance/dpa

Dijete, otac i trudna majka živjeli su u deset metara kvadratnih. Kupatilo i kuhinju su morali dijeliti s 20 drugih osoba. I to nakon što su pobjegli sa sjevernog Kavkaza, i to baš uoči rođenja drugog djeteta. Od toga mi se digla kosa na glavi“ kaže Hans-Jürgen Bennecke. Ovaj Nijemac je zbog toga odlučio toj obitelji ponuditi smještaj u svom domu. Razgovarao je s lokalnim vlastima, potpisao ugovor o iznajmljivanju stana i obitelj je uselila u kuću ovog 70-godišnjaka.

S njim su ostali sedam mjeseci. „Bilo je to sjajno doba“, kaže Bennecke: „Doba koje me je kulturno gledano vrlo obogatilo.“ On nema obitelj, i već četiri godine pomaže izbjeglicama u blizini Lüneburga. „Preporučujem ljudima koji žive sami da pruže smještaj tražiteljima azila. Možete biti od velike pomoći jedni drugima.“ Tako je otac obitelji iz Kavkaza zamjenjivao svog domaćina u fizičkim poslovima, a Bennecke je s njima odlazio u državne institucije i pomagao im prilikom učenja njemačkog jezika.

Nakon više mjeseci, obitelj se teška srca odlučila ipak vratiti u svoju domovinu. „U jednom trenutku su uvidjeli da bi im trebalo puno vremena za normalan život u Njemačkoj, zbog svih prepreka s kojima se susreću“, kaže Bennecke.

Djeca najugroženija

I CDU-ov zastupnik u njemačkom parlamentu Martin Patzelt više puta je ponudio smještaj ugroženima u svojoj kući. Sada ovaj političar u otvorenom pismu poziva ljude da razmisle o udomljavanju izbjeglica u njihovim privatnim kućama i stanovima. U svom apelu, Patzelt naglašava kako su uvjeti za žene u izbjegličkim centrima posebno loši, a za djecu gotovo nepodnošljivi.

Martin Patzelt
Martin Patzelt

Ovaj poziv za mnoge je iznenađenje, jer u pokrajinama u kojima su na vlasti konzervativci iz Patzeltove stranke, izbjeglice u pravilu dospjevaju u zajednički smještaj. U Njemačkoj svaka savezna pokrajina ima pravo na odluku gdje i kako će zbrinuti izbjeglice. Zbog toga u pojedinim mjestima – kao što je pokrajina Porajnje-Falačka – odvojeno prebivalište ima 92 posto tražitelja azila. Istovremeno, u Saskoj je to slučaj sa samo 29 posto, dok ostatak stanuje po izbjegličkim centrima. Ti domovi za izbjeglice su često van gradova i loše opremljeni.

Šatori – simbol katastrofe

Pojedine pokrajine – kao što je Sjeverna Rajna-Vestfalija – tražiteljima azila uopće ne nude mogućnost života u privatnom stanu. To je dozvoljeno samo u izuzetnim slučajevima i samo ako je vlasnik stana u srodstvu s izbjeglicama.

Pri tome bi upravo za velike i ekonomski slabe općine kao što je grad Duisburg u toj pokrajini bilo od velike pomoći da se tražitelji azila smjeste i privatno. Jer, broj izbjeglica raste. Duisburg je trenutno u središtu pozornosti medija jer je ponudio šatore kao vid smještaja, što je izazvalo žestoke kritike.

„Šatori simboliziraju prijeku potrebu i katastrofe. Signal koji bi poslala ta šatorska naselja je neprihvatljiv“, kaže prvi čovjek udruženja Pro Asyl, Günter Burkhardt. Doduše, zbog negodovanja javnosti, Duisburg još nikoga nije uselio u šatore. Ipak, ovaj potez pokazuje kako su mnoge općine prisiljene razmišljati o alternativnom smještaju. U tom kontekstu, poziv zastupnika Patzelta ne može se zanemariti, kaže Burkhardt. Istovremeno: “Pro Asyil se zalaže da se gradovi i pokrajine zajednički pobrinu za povoljnije stanove.” Do sada je taj sustav, kaže on, služio kako bi se azilante zastrašilo a ne uključilo u društvo.

Šatorsko naselje za azilante u Duiburgu ipak nije useljeno
Šatorsko naselje za azilante u Duiburgu ipak nije useljenoFoto: picture-alliance/dpa

“Moraju se raditi kompromisi”

Jürgen Neuwirth živi u studentskom stanu za tri osobe na jugu Njemačke. Njegova sustanarka nije u gradu zbog ljetnog raspusta, pa je prepustila svoju sobu izbjeglici iz Irana. „Njemu se smučio život u izbjegličkom centru“, objašnjava Neuwirth. Prijatelji ovog Iranca žive u gradu, a on bi morao do doma za izbjeglice putovati vlakom 45 minuta, što nije ni jeftino, pogotovo za osobu u takvoj situaciji.

Neuwirth kaže kako mu odgovara zajednički život s Irancem. Ali uvijek su neophodni kompromisi, tvrdi Jürgen Neuwirth. Jer dijeljenje stana s bilo kim – bilo da su izbjeglice ili ne – ima svoja pravila: „Jednostavno morate znati u što se upuštate“, kaže Neuwirth. On pozdravlja prijedlog zastupnika Bundestaga Patzelta, iako strahuje kako će većina ljudi primiti izbjeglice u svoje stanove samo iz ekonomskih interesa.

Prvi čovjek udruženja Pro Asyl Günter Burkhardt protivi se smještaju azilanata u šatorima
Prvi čovjek udruženja Pro Asyl Günter Burkhardt protivi se smještaju azilanata u šatorimaFoto: picture-alliance/dpa

U intervjuu za Tageszeitung, Patzelt je najavio kako će razgovarati o svom prijedlogu s kolegama u parlamentu. Antonia Kreul iz Savjeta za izbjeglice Sjeverne Rajne-Vestfalije nada se kako će Patzelt uspješno predstaviti svoju zamisao: „Često me zovu ljudi koji žele nekoga smjestiti u svoj stan. Vrlo je tužno kada im moram reći da to u našoj pokrajini nije moguće.“