1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Živi zid: bijesni na probleme, ali ne znaju rješenja

Siniša Bogdanić
22. svibnja 2019

Prijeti li Hrvatskoj populizam? Što bi se dogodilo s državom da ju vodi Živi zid, stranka koja je od HDZ-a i SDP-a preuzela prijelaznu titulu 'stranke opasnih namjera'?

https://p.dw.com/p/3ItJE
Kroatien | Mitglieder von Zivi Zid protestierten vor dem Gebäude der INA-Ölgesellschaft
Foto: picture-alliance/fdpa/PIXSELL/Z. Lukunic

Prema HRejtingu, istraživanju javnog mnijenja koje objavljuje Hrvatska radiotelevizija, u ovom bi trenutku Živi zid osvojio 7,8 posto glasova na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Riječ je o stranci koju protivnici optužuju za svašta: od iskorištavanja ovršenih građana za vlastitu promociju do promicanja opasnog totalitarizma. Tako je i postala svojevrsno populističko strašilo kojim se građane potiče na političku aktivaciju.

„No u široj perspektivi, u Hrvatskoj populisti nisu tako jaki kao u nekim drugim državama", kaže nam dr. Berto Šalaj, politolog s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Prema njemu Hrvatska bi se mogla definirati kao država sa slabim ili umjerenim populizmom. „Živi zid jest populistička stranka i po programu i po diskursu. Stalno ponavljaju da su sve hrvatske političke elite korumpirane, da ne postoje nikakve razlike između HDZ-a i SDP-a, da je narod dobar i pošten, ali manipuliran od mainstream elita. I zato, tvrde, oni moraju preuzeti vlast kao jedina stranka koja zastupa narod. Uočite da oni ne nastupaju u koalicijama na izborima“, kaže nam Šalaj skrećući pozornost da se radi o trećoj političkoj snazi u državi.

Zna Živi zid što želi?

Kako bi izgledala ta država po mjeri Živog zida? Pitamo to sociologa s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. Dragana Bagića. „Pitanje je zna li uopće Živi zid kako bi ta država izgledala“, kaže nam pa iz deklariranih stremljenja ove stranke izdvaja: „Ono što znamo jest da ne bi bila u Europskoj uniji, izašla bi iz niza međunarodnih mehanizama, plivala bi protiv svjetske struje u području financija. Financijski sustav bi izgledao drugačije nego u većini drugih europskih država, položaj banaka i način njihovog rada bi bio drugačiji.“ Na vanjskopolitičkom planu bi država Živog zida bila izolirana, kaže Bagić: „To je pogubno za zemlju koja nema političku snagu i autoritet na vanjskom planu.“

Prosvjed pokreta Pet zvjezda
Po parolama i porukama ima sličnosti sa talijanskim pokretom Pet zvjezda. Ali čak talijanski pokret je dosljedniji i homogeniji u svom nezadovoljstvu Foto: picture-alliance/AP Photos/Ansa/Massimo Percossi

Po tipu populizma, tvrdi Berto Šalaj, Živi zid je teško odrediti, ali ideološki najsličniji je Pokretu pet zvijezda u Italiji. „Nije čudno da su se povezali tijekom ovih europskih izbora. Volim o Živom zidu govoriti kao o socijalnom populizmu, jer inzistiraju na socijalnim pitanjima. Krenuli su od pitanja deložacija pa su se fokusirali na cijeli niz socijalnih tema. Namjerno se odbijaju izjasniti o svjetonazorskim temama poput pobačaja. Ili su nekonzistentni, obzirom na različitost lidera.“

Nedosljednost i fake news

A lideri Živog zida uistinu su živopisni i vrlo vješti u komunikaciji putem društvenih mreža. Vjerojatno jer njihove tvrdnje ne mogu naći plodno tlo u ozbiljnim medijima, pogotovo one o štetnosti cijepljenja, abortiranim fetusima u cjepivima, liječenju gripe C vitaminom ili štetnosti pojedinih tehnoloških zračenja. Kod čelnika Živog zida izostaje i koherentan javni nastup. Tako će jedan od najistaknutijih ljudi ove stranke Ivan Pernar, bez zadrške dijeliti i intimne podatke o vlastitom životu poput razloga zašto ne plaća alimentaciju, ali i antimigrantski fake news, dok će njegove kolege novinarima tvrditi kako se radi o „privatnim istupima" tog političara. Sve ono što pročitate na popularnim stranicama posvećenim teorijama urote, vrlo se lako prelijeva u javne nastupe čelnika ove stranke.

Iz samog Zida do sada su curili i podaci o netransparentnom trošenju novca. Državna revizija prijavila je Državnom odvjetništvu stranku Abeceda demokracije u koju je lider Živog zida Ivan Pernar usmjerio javnih milijun i pol kuna koje je osvojio sa saborskim mandatom. Razlog prijave su nepravilnosti i sumnje u financijske malverzacije. No upravo je Živi zid pred parlamentarne izbore pokrenuo referendumsku inicijativu protiv financiranja stranaka javnim novcem. Prvi čovjek Živog zida Ivan Sinčić, gorljivi protivnik bankarskog sustava, podignuo je kredit i kupio kuću. Iako je 2014. biračima poručio da će „stan kupiti prvi dan kad zemlju oslobodi od monetarne okupacije i kad ga bude mogao kupiti i ostatak naroda".

Ivan Sinčić
Političar Živog zida Sinčić je javno rekao kako "neće kupiti stan sve dok je Hrvatska pod monetarnom okupacijom". Donekle je održao riječ: od kredita je kupio kuću.Foto: picture-alliance/dpa/Pixsell/Z. Lukunic

Bijes i frustracija očajnika

U svemu nabrojanom, birači Živog zida ne vide problem, baš kao što ni HDZ-ovi ili SDP-ovi birači ne odustaju od svojih „grješnih“ opcija. Šalaj kaže da razlike ipak  postoje: „Birači HDZ-a i SDP-a su velikim dijelom uključeni u velike klijentističke mreže. Nešto dobivaju zauzvrat od tih stranaka. S druge strane, unatoč svim bedastoćama koje su izgovorili, Živi zid je na desetak posto. Tih deset posto su očajnici. Znaju oni da Živi zid nije rješenje njihovih problema, ali izgubili su svaku nadu pa je to izraz bijesa i frustracije. Zato što nisu konstruktivni i izvlače bijes građana, nikada neće postići uspjeh Pokreta pet zvijezda ili drugih populista koji osvoje 20 pa i 25 posto glasova. Kada se pojavi neka druga populistička opcija koja bude suvislija od njih, Živi zid bi mogao biti u velikim problemima. Živi zid je zanimljiv, ali nije velika prijetnja Hrvatskoj".

O samoj referendumskoj inicijativi „Uzmite novac strankama" Šalaj tvrdi da je pogrešna i da se transparentni demokratski i politički sustav treba graditi kroz zabrane privatnog financiranja političkih stranaka. „Njihov prijedlog otvara vrata još većoj političkoj korupciji. Nisu dva puta promislili. Ali, inicijativa im je dobra iz dva razloga; vode predizbornu kampanju i opet podgrijavaju bijes dijela građana prema mainstream političkoj eliti koja nije najtransparentnija. Mi trebamo poboljšavanje političko sustava, a to nije put“.

Screenshot Zivizid
I na svojoj internetskoj stranici Živi zid uvjerava kako "predstavlja rješenja". Zapravo, on čak ponekad točno ukazuje na probleme i okuplja nezadovolje, ali od rješenja je veoma daleko...Foto: zivizid.hr

Mediji mu nisu skloni, a Živi zid to koristi

Šalaj uz to potvrđuje dojam da većina medija negativno piše o Zidu, ali dodaje da to nije nešto što bi stranku trebalo brinuti. Jer napade mogu protumačiti kao dokaz da rade dobro. Uostalom, to je i glavna teza koju sljedbenici Zida ostavljaju u komentarima kritičkih priloga. „Mislim da populisti generalno otvaraju teme koje glavne političke opcije ne žele otvarati. Na predsjedničkim izborima su Ivana Sinčića u prvom krugu gledali kao neko čudo. A onda su u drugom krugu Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović počeli odgovarati na pitanja koje je nametnuo, poput deložacija i ovrha. Živi zid, kao čitav niz drugih populista, dobro detektira društvene probleme, ali nažalost, ne daje konkretna rješenja."

Pitanje je, kaže nam Dragan Bagić, i koliko bi Živi zid mogao izvesti svoje politike. „Koliko Orban, koji čvrsto drži sve poluge vlasti u Mađarskoj i ima veliku potporu birača, može provoditi sve politike onako kako mu se hoće? Moj dojam je da to ne može upravo zbog života u globalizirano svijetu, politički i društveni procesi se ne odvijaju u granicama jedne države. Ne možete potpuno njima ovladati i upravljati. Ako Orban ne može provesti sve što bi htio, vjerojatno ne bi mogao ni Živi zid."

Zaključno, treba li Hrvatskoj populizam i je li taj pojam tako loš kako ga se percipira u javnosti? „Populisti ukazuju na ozbiljne poremećaje u funkcioniranju demokratskih političkih sustava, tako da nikad nisam prihvaćao tezu da je populizam a priori loš. Kad pogledate da 10 ili 15 posto građana želi glasati za tu opciju, mainstream se mora zapitati zašto se to dogodilo. Naravno, ne trebamo zanemarivati njegov negativni potencijal koji vidimo od Mađarske, Turske, Poljske pa i nekih drugih država“, zaključuje Šalaj.