Što se krije iza kratica NPD i DVU?

NPD postoji dugo vremena – utemeljena je 1964. kao okupljalište pristaša Socijalističke partije Reicha koja je 1952. bila zabranjena. U vrijeme velike koalicije od 1966. -1969. NPD je ušao u sedam parlamenata, na izborima 1969. jedva prelazi izborni prag, nakon čega se pretvara u beznačajnu političku grupaciju, a izborni uspjesi izostaju.

No 1996. je godina u kojoj se stranka budi iz mrtvih. Novom predsjedniku stranke Udu Voigtu polazi za rukom aktivirati stranačku mladež. U istočnonjemačkim pokrajinama, najviše u Saskoj, Mladi su nacionaldemokrati ustanovili stranačku mrežu. Nakon što je aktivnost nekih desnoeksrtremističkih organizacija bila zabranjena, upravo njima stranka postaje okupljalište. Voigtova parola ostaje: Reich je cilj, a put do njega NPD.

Savezna Vlada i Bundestag 2001. godine predlažu Ustavnom sudu Karlsruhea da zabrani stranku. Kao razloge pri tom navode: antisemitizam, netrpeljivost prema strancima, veličanje nacionalsocijalizma i nasilja. Najviši njemački sud sadržaj tih navoda ne preispituje, već obustavlja postupak. U obrazloženju odluke navodi, naime, da nije jasno koje je izjave uopće moguće pripisati NPD-u, jer je ustanovljeno da je Ured za zaštitu ustavnog poretka ubacio brojne krtice u najuže vodstvo stranke. NPD je doduše tada izgubio neke članove – ostalo ih je ukupno 5 000 - no ipak, mogli su nesmetano nastaviti djelovati.

Svoju su djelatnost pretežno usmjerili na istok Njemačke, s posebnom koncentracijom na Sasku. Tamo je NPD na komunalnim izborima proteklog lipnja osvojio nekoliko mandata, a pojedini su zastupnici osvanuli u kravatama i leptir mašnama. NPD se potrudio ublažiti imidž militantne i netolerantne stranke. No svrstao se u red prosvjesdnika protiv socijalnih reformi, posebice famoznog praketa mjera "Hartz IV", što im je osiguralo mobilizaciju onih birača koji im se u protestima i pridružuju.

Sasvim suprotno, DVU je 1971. utemeljen kao udruženje - Njemačka narodna unija – koje je 1987. preimenovano u stranku. Više od bilo koje druge, intenzivno rade na približavanju biračima. U suštini, strankom se upravlja iz Muenchena, iz stranačke centrale predsjednika Gerharda Freya. Freyevo bogatstvo mjeri se milijunima, vlasnik je i nakladničke kuće koja izdaje tjednik ”Nationalzeitung”. Time Frey doseže svoje pristaše i ima poligon za argumentaciju i promociju temeljnih ideja DVU-a. Suprotno NPD-u, Frey se vidno zalaže za intenzivnu rehabilitaciju njemačkjog Wehrmachta i otvorenu i agresivnu netrpeljivost prema strancima. U "Nationalzeitungu" redovito se objavljuju tekstovi o Židovima kojima Frey neuspješno pokušava prikriti očite antisemitske stavove. Ovaj multimilijuner zarađuje na izdavanju knjiga povijesne tematike, najmu stotina stanova i darovima. Uz to Fray, kao i sve stranke u Njemačkoj, prima novac i od države za izbornu stranačku kampanju.

DVU je na nekim pokrajinskim izborima prelazio izborni prag. Poneki put sklapao je predizbornu koaliciju s NDP-om. Spektakularan uspjeh DVU bilježi 1998. u pokrajini Saska-Anhalt gdje osvaja visokih 12,9%. Kao i u drugim parlamentima, i u onom Saske-Anhalta vodile su se žestoke rasprave među DVU-ovim zastupnicima i formirale pseudoparlamentarne inicijative, redovito upravljane iz Muenchena. Freyev DVU ulaže ogromne novce u izbornu bitku, odnosno u propagandne materijale, promjerice letke koje ostavljaju u poštanskim sandučićima, plakate – u Brandenburgu ih je DVU imao više od svih ostalih stranaka zajedno. Televizijski i radio spotovi učinili su stranku poznatom, no ne i njezine kandidate. Oni se naime gotovo uopće ne pojavljuju u javnosti, a za svaki intervju ili sličnu medijsku aktivnost moraju dobiti dozvolu stranačkog središta. Ovoga trenutka DVU ima nekih 12 000 članova.

Za izbore u Saskoj i Brandenburgu DVU i NPD postigli su sporazum da na izbore u svakoj pokrajini izlazi samo jedna od stranaka, kako jedna drugoj ne bi otimale birače. Birači jedne i druge stranke, naime, istog su biračkog profila. U pravilu su to mladi ljudi između 18 i 26 godina, niskog obrazovanja.