Čudovište kao kolega na radnom mjestu

Nick N. je više od godinu dana ležao u komi. Uzrok su liječnici brzo otkrili: teško trovanje živom i već tu je služba za zaštitu na radu uzbunila policiju kako bi se otkrilo gdje se taj 30-godišnjak uopće mogao otrovati. Detaljno je pregledano i njegovo radno mjesto u ARI Armaturen u Schloss Holte-Stuckenbrock na zapadu Njemačke, i mada se u tom metalskom poduzeću koje proizvodi razne specijalne ventile barata i s opasnim materijalima, baš ništa nije ukazivalo da se Nick N. otrovao na radnom mjestu.

Nekoliko mjeseci kasnije je jedan drugi radnik te tvornice primijetio nekakav bijeli prah na svom sendviču kojeg je htio pojesti na pauzi. Isprva je taj 26-godišnjak tek pomislio da je to nekakva prljavština koja je slučajno ili neumjesnom šalom nekog kolege došla na njegovu hranu, ali je postao sumnjičav kad se isti bijeli prah pojavio na njegovom sendviču i slijedeći dan.

Prijavio je slučaj upravi poduzeća koja je dala instalirati kameru na mjesto gdje se radnici okupljaju za užinu, tim više što je analiza pokazala kako je taj „bijeli prah" zapravo opasan olovni acetat. Samo par dana kasnije je snimljen jedan djelatnik te tvornice koji je tamo proveo svoj čitav radni vijek, 56-godišnji strojobravar Klaus O. kako opet posipa nekakav prah po sendviču kolege.

Opasan samotnjak

Smjesta je uhićen, a Klaus O. je odbijao bilo što reći istražiteljima. U njegovoj kući u predgrađu Bielefelda je policija otkrila pravi mali kućni laboratorij sa čitavim nizom potencijalno opasnih tvari: preparatima žive, olova i kadmija. U poduzeću u kojem je Klaus O. radio 38 godina su se požurili objaviti kako ništa od toga ne potječe iz tvornice i kako nemaju spoznaju odakle Klausu O. te kemikalije. Ali još je veće pitanje: što ga je navelo da kolege koristi za svoje bolesne eksperimente? Njegov šef kaže kako je on bio povučen, stavljao je slušalice na uši i nije se upuštao u rasprave s kolegama. To svjedoče i njegovi suradnici: „Uvijek se držao po strani, nije razgovarao i ne znam je li uopće imao prijatelje. Ja nikad nisam imao problema s Klausom i prihvaćao sam da ne želi kontakt. Nikad nije bilo neke svađe."

Slično govore i njegovi susjedi: Klaus O. je bio oženjen i imao je dijete, ali njegova obitelj se već davno raspala. Zašto – to nitko nije pitao jer je bio poznat i kao neugodan susjed. Jedan od njih kaže za Westfalen Blatt kako ga je zamolio da podreže živicu oko kuće, ali mu je na molbu uzvratio psovkama i uvredama. Nešto kasnije mu je vjerojatno baš Klaus O. po vrtu posipao čavle.

Serijski ubojica – bez da je itko primijetio?

Klaus O. je uhićen još prošlog svibnja, ali tek prije nekoliko dana je konačno podignuta optužnica protiv njega. Jer mnogo toga je ukazivalo kako je on sa svojim bezdušnim eksperimentima kriv možda i za preko dvadeset slučajeva smrti ili teških oboljenja, od zakazivanja bubrega pa do jednog slučaja moždanog oštećenja. Ekipa od dvanaest istražitelja je morala detaljno pregledati i neuobičajeno velik broj slučajeva karcinoma i srčanih i moždanih udara radnika koji su radili u blizini Klausa O. u posljednjih dvadesetak godina. U nekim slučajevima je bila potrebna i obdukcija davno preminulih.

Kod podizanja optužnice, Klaus O. je opet uzvratio šutnjom: nije osporio, ali ni potvrdio optužbu za neosporna tri pokušaja ubojstva. Ali i tom prilikom se opet postavilo pitanje: u kakvom to društvu živimo gdje se netko očito pretvorio u čudovište, a da to nitko nije primijetio – i zapravo uopće nije niti mogao nešto učiniti sve dok već nije bilo prekasno?

Sumnjivo mali broj trovanja

Mnoga pitanja se otvaraju i kad je riječ o istrazi uzroka smrti. Zbog već kronične besparice, jedva da se uopće nalaže obdukcija i istraga preminulih. Tek kad žrtvi „viri nož iz leđa" kreće istraga zbog ubojstva: Sveučilište Bonn je ustvrdilo kako je od 1996. do 2005. od ukupno 882 počinjena djela umorstva bilo samo upravo sumnjivo mali broj od svega 15 slučaja trovanja. Medicinski stručnjaci pak smatraju kako toga ima daleko više nego što bi državno odvjetništvo htjelo priznati te da godišnje možda ima i 2000 žrtava ubojstva koja nikad nisu otkrivena kao ubojstva.

Jer to se čini veoma lako: ne samo da je policija već otkrila da se čak i bojni otrovi mogu kupiti na internetu, nego uvijek iznova ima slučajeva kad je i medicinsko osoblje ubijalo svoje pacijente prevelikom dozom ili davanjem krivog lijeka. Tek kad broj postane prevelik, to pobudi pažnju istražitelja.

Slijedeće ročište u suđenju protiv Klausa O. je zakazano za studeni. Nick N. još uvijek leži u komi, ali njegovoj obitelji je tek nakon uhićenja njegovog kolege s posla postalo jasno, što je moglo biti uzrok njegove bolesti.

aš(agencije)