1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zločinci slobodno šetaju po Srbiji

15. rujna 2011

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije već više od godinu dana ne reagira na prijavu protiv članova 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, koji su osumnjičeni za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici 1995. godine.

https://p.dw.com/p/12ZoO
Brojni grobovi ubijenih Srebreničana
Tko su ubojice?Foto: picture alliance / dpa

„Fond za humanitarno pravo 16. travnja 2010. godine podnio je kaznenu prijavu protiv više članova 10. diverzantskog odreda zbog sudjelovanja u genocidu u Srebrenici i do danas po toj prijavi nije postupano“, izjavila je direktorica Fonda Nataša Kandić.

Fotografije nestalih
Za mnoge se još ne znaFoto: dapd

Kako su se u međuvremenu pojavile nove činjenice i okolnosti koje idu u prilog prijavi, Fond je odlučio da svoje spoznaje, do kojih je došao uglavnom iz svjedočenja na Haškom tribunalu, podijeli s javnošću Srbije kroz Dosje o 10. diverzantskom odredu koji je predstavljen u Beogradu u srijedu, 14. rujna. „Obzirom da se s našom prijavom ništa ne događa od travnja 2010. godine, odlučili smo da pozovemo novinare i na uvid javnosti stavimo sve što smo našli. Ono što mi očekujemo, jeste da na osnovu ovako dokumentiranog dosjea tužilaštvo prestane da odugovlači i da sve ovo što nudimo kao javne dokaze, preuzme i da pitanje 10. diverzantskog voda, koje je toliko aktualno i u Haagu i pred Sudom BiH, da postane i ovdje jedno značajno pitanje. Da oni koji smatraju da je zločin nekažnjiv konačno dožive da to nije točno. Da zločin i oni koji su ga naredili moraju odgovarati“, izjavila je Nataša Kandić dodajući da postoje mnogi dokazi koji pokazuju sudjelovanje komandanata i izvršilaca u genocidu u Srebrenici ali da zahtjev za pokretanje istrage nije podnesen.
 
Izjave i svjedočenja pripadnika samog odreda

U dosjeu se vrlo dokumentirano govori kako je došlo do toga da 10. diverzantski vod sudjeluje u dva masovna strijeljanja Muslimana iz Srebrenice. Postoji 25 priloga koji idu uz dosje koji je podijeljen u tri cjeline. Prva se odnosi na osnovne podatke o 10. diverzantskom odredu, odnosno o komandnoj strukturi; druga cjelina se odnosi na činjenične opise operacija koje su pripadnici diverzantskog odreda izveli ili su im bile naređene i treća cjelina se odnosi na podatke o pojedinim naredbodavcima i izvršiocima koji se spominju u samom dosjeu.

Komemoracija u Srebrenici
Tisuće tuguju za najmilijimaFoto: DW

Autorica dosjea Jelena Plamenac kaže da su svi dokazi objedinjeni na jednom mjestu kako bi javnost imala uvid u strukturu zločina. „Uglavnom smo koristili izjave i svjedočenja pripadnika samog odreda. To su neki od najvažnijih izvora obzirom da je većina naredbi obavljana usmenim putem i najbolje svjedočenje kako je odred funkcionirao. Korišteni su i vojni dokumenti iz tog razdoblja, presretnute komunikacije i fotografije.

Uz podatke kako je odred funkcionirao i poznata imena komandanata i izvršilaca, tu je i pismo nadređenog odredu, šefa obavještajne službe VRS-a Petra Salapure, iz 1996. godine u kojem se od MUP-a RS-a zahtijeva izdavanje lažnih osobnih karata za osam pripadnika 10. diverzantskog odreda. Ta informacija ide zajedno sa svjedočenjem Dražena Erdemovića da je on, kao i ostalih sedam pripadnika koji su sudjelovali u strijeljanju u Branjevu, lažne dokumente kako bi nesmetano prešli u Srbiju i većina njih je to i učinila“, istakla je Plamenac.
 
Telegram Zdravka Tolimira

Iz dosjea se vidi i uloga Vojske Jugoslavije u formiranju i obuci pripadnika desetog diverzantskog odreda. Među dokumentima se nalazi i telegram ratnog načelnika Generalštaba VRS Zdravka Tolimira upućen Generalštabu Vojske Jugoslavije na ime Mile Mrkšića 1. veljače1995. godine. U tom dokumentu se nalaze informacije o obuci odreda neposredno nakon njegovog formiranja. Iz njega je vidljivo da su postojale dvije takve obuke - prva u Pančevu, a druga u Bijeljini gdje su tri instruktora Vojske Jugoslavije poslana da obučavaju pripadnike. „Mi spominjemo i nekadašnje oficire Vojske Jugoslavije Petra Salapuru, ađutanta Ratka Mladića Dragomira Pećanca, komandanta 10. diverzantskog odreda, zatim Zorana Obrenovića, Milorada Pelemiša za kojeg imamo dokaze o umiješanosti i u zločine na Kosovu. Pelemiš je važio za nekoga tko je obavljao vrlo specifične, specijalne zadatke. Bio je direktno podređen Ratku Mladiću. To je jedinica koja je bila vezana za glavni štab VRS-a tako da je postojala zaštita. Ono što se može vidjeti na osnovi svih postupaka, jest da u Srbiji nema pokretanja postupaka protiv visokih oficira nekadašnje vojske ili policije. Imamo samo jedan slučaj, u predmetu Lovas, gdje je potpukovnik osuđen. Inače, još uvijek imamo tu situaciju da se lako pokreću postupci protiv običnih počinilaca a da, kada su u pitanju oficiri vojske i policije, tu postoji prešutna zaštita“, kazala je Nataša Kandić.

Panorama Srebrenice
Panorama SrebreniceFoto: picture alliance/dpa

Osuđeni Erdemović i Boškić

Deseti diverzantski odred, kao jedinica Glavnog štaba VRS, sudjelovao je u strijeljanju 1.200 Muslimana 16. srpnja 1995. godine na vojnoj ekonomiji Branjevo u selu Pilice i 39 zarobljenih Muslimana 23. srpnja 1995. godine u selu Bišina. Identitet vojnika koji su sudjelovali u drugom strijeljanju ni danas, 16 godina nakon zločina, nije poznat. Zna se samo da su postupali po naređenju Petra Salapure i Milorada Pelemiša.

Odred je brojao 50 do 60 ljudi. Od izvršilaca osuđeni su Dražen Erdemović na pet i Marko Boškić na 10 godina zatvora. Protiv Stanka Savanovića, Franca Kosa, Vlastimira Golijana i Zorana Goronje postupak je u tijeku pred Sudom BiH. Aleksandar Cvetković čeka izručenje iz Izraela Bosni i Hercegovini gdje će mu se suditi za ubojstvo više od 800 Muslimana iz Srebrenice na vojnoj ekonomiji Branjevo 16. srpnja 1995. godine. Petar Salapura i Dragomir Pećanac su umirovljeni vojni dužnosnici i žive u Beogradu.  Milorad Pelemiš, Brano Gojković, Radoslav Kremenović i Zoran Obrenović također žive slobodno u glavnom gradu Srbije.

Autorica: Žarka Radoja
Odg. urednik: Anto Janković