Zbog prodaje stanica ostali bez djece

U dvorištu skromne glinene kuće u predgrađu Bukurešta visi rublje na štriku, malo dalje je kućica za psa, prava idila. Ali, kod Florescuovih je već odavno tužno raspoloženje. Tu su otac, majka i devetogodišnja kćer. Obitelj neće postati veća. Sorin i Adriana bi rado imali još djece. Ali, Adriana više ne može zatrudnjeti. Zbog siromaštva je više puta prodavala vlastite jajne stanice da bi „neplodne žene usrećila“. Ali, prilikom posljednjeg zahvata Adriana je dobila tešku upalu od koje je zamalo umrla. Sad ova 27-godišnja žena ne može više ostati trudna. „Nisam uopće znala kakvom riziku se izlažem. Liječnici su tvrdili da nam se ništa ne može dogoditi, da zahvat nema nikakvih posljedica po zdravlje.“

Nisu znali u što se upuštaju

Adrianin muž Sorin je ljut što on nije imao nikakvog prava suodlučivanja kod prodaje jajnih stanica. Kaže da je barem morao biti informiran. Gorčinom ga ispunjava činjenica da tu nesreću nije mogao spriječiti. „Ona nije imala pojma što potpisuje. Nije znala ni što se događa s tim stanicama. Jer, da smo znali u to se ne bismo upuštali – već zbog straha od Boga. To je strašan osjećaj. Ne mogu ga točno opisati, ali stvarno se osjećam kao da smo dragog Boga prevarili.“ Adriana isto misli. „I ja se osjećam isto tako. To je bio grijeh.“

Tvrtka za ilegalnu trgovinu i dalje postoji

Još uvijek se Adriana sa zgražanjem prisjeća čitave procedure. Najprije injekcije koje su poticale plodnost i koje su prouzročile zbrku kod izlučivanja hormona. Onda ginekološki zahvat pri kojem se uzimaju jajne stanice. Pa upala opasna po život, za koju se nitko nije osjećao odgovornim. Ali, koja je na hitnoj u Sveučilišnoj klinici izazvala skandal, kroz koji je otkrivena ilegalna trgovina jajnim stanicama. Međutim, tvrtka koja je to organizirala i dalje postoji.

Adriana ipak misli da prije tir godine nije imala druge mogućnosti. „U našoj tadašnjoj situaciji smo nužno trebali novac. Trebali smo drva za jesen i zimu, dijete je moralo u dječji vrtić. Zato sam to učinila, bila sam pod velikim pritiskom, jer uopće nismo imali novca.“

Nestašica novca ostala

Nestašica novca, nažalost, nije prošla. Nakon plaćanja stanarine tročlanoj obitelji ostaje oko 35 eura mjesečno za život. Organizatori ilegalne trgovine, čini se, iskorištavaju upravo tešku situaciju ljudi. Nedavno je kod Florescuovih ponovo zazvonio telefon. Adriana je problijedjela kad je prepoznala glas medicinske sestre koja ju je pitala za starost i nudila joj 600 eura za novo davanje jajnih stanica. Vrijednost njezinih stanica se na ilegalnom tržištu u usporedbi sa stanjem prije tri godine utrostručila. „Naravno, velika je to napast, ali nakon ove operacije i svega toga, radije bih umrla od gladi nego se još jednom u to upustila.“

Ostala je neplodnost

Ovaj put je Adriana ostala čvrsta. Ali, njoj je jasno da ti ljudi neće lako odustati. Previše je novca u igri. A što se tiče planiranja obitelji, Florescuovi su se pomirili sa sudbinom. „Ja bih rado imao još jedno dijete, mala stalno govori da bi rado imala brata. Ali, to više nije moguće“, kaže Sorin. A njegova supruga dodaje: „Utjeha nam je što imamo kćer. Jer, ima žena koje uopće ne mogu dobiti dijete.“