1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zbog Olimpijade se odrekao i imena

O. Gerstenberger / S. Matić13. veljače 2014

Fuahea Semi (Tonga) prvi je sportaš iz svoje domovine koji nastupa na Zimskim olimpijskim igrama. Za odlazak u Soči je žrtvovao čak i svoje ime. Fuahea je jednostavno preuzeo ime svog novog sponzora.

https://p.dw.com/p/1B86Q
Foto: picture-alliance/dpa

Fuahea Semi je presretan. Nastupio je na Olimpijskim igrama! 26-godišnjak je doduše u svojoj disciplini (sanjkanje) završio na 32. mjestu, samo je sedam konkurenata bilo sporije. Ali to nije važno, važan je bio samo san o nastupu na Zimskim igrama. San kojeg je Semi platio vlastitim imenom. On se danas službeno zove Bruno Banani. To je jedna njemačka modna firma i Semijev novi sponzor.

Bruno Banani rublje za žene
Bruno Banani je poznati proizvođač donjeg rublja za žene i muškarceFoto: presse

Cijela je priča bila poput bajke. Princeza u Tongi silno je željela da jednog sportaša zemljaka pošalje na Olimpijske igre. Obratila se jednoj američkoj agenciji za sportski marketing. Agencija je organizirala casting i palo joj je na pamet da bi se moglo promijeniti ime pobjednika castinga - kako bi se pronašlo sponzora koji će financirati skupi sportski projekt.

Firma Bruno Banani je bila oduševljena tom idejom. Međunarodni olimpijski odbor (MOO), koji je tek kasnije saznao o čemu se radi, nije bio baš pretjerano sretan. Ali bilo je prekasno za bilo kakve korekcije, ime "Bruno Banani" našlo se u službenim spisima i sportaš s tim imenom se regularno plasirao na Olimpijske igre.

"To je samo ime"

Ime je promijenio jer mu je trebao novac, kaže Banani. Tonga nije imala novca za financiranje avanture. Na koncu su na promjenu imena pristali čak i njegovi roditelji "jer su mi željeli sve najbolje za budućnost". Na Olimpijske igre, kaže, nije se plasirao zbog imena nego na temelju sportskih rezultata. "Bruno je ekstreman sportski talent", tvrdi njegova trenerica Isabel Barschinski.

Bivša sanjkašica je prije pet godina angažirana od strane jedne marketinške tvrtke u kojoj je radila njezina prijateljica: "Pitali su me što je važno kod sanjkanja, što se sve mora moći i kakva je oprema uopće potrebna." Tada navodno još nitko nije govorio o sudjelovanju na Olimpijadi. "A kad sam to prvi put čula, odmah sam pomislila da je to baš ludo!"

Barschinski je pristala organizirati casting na Tongi. Kratko prije Božića 2008. godine na castingu se pojavilo 20 mladića u starosnoj dobi između 18 i 25 godina. U vodećim sanjkaškim nacijama s tim se sportom počinje baviti već u dobi od deset godina.

Nakon prvog temeljnog sportskog testa, svi kandidati su se okušali na najvišem brijegu koji postoji na Tongi. Snijega nije bilo, vozili su se na "ljetnim" sanjkama s kotačima. "Zapravo je to bio brežuljčić", smije se Barschinski. Bruno (tada se još zvao Fuahea) je bio najbolji. I tako je došao u Njemačku.

Prvi snijeg

Početkom 2009. novopečeni sanjkaš s južnopacifičkog otoka po prvi je put u životu vidio snijeg. "Na Tongi je najhladnije što postoji - hladnjak! Bilo je to impresivno", kaže Bruno. Impresivan je bio i njegov prvi pokušaj spuštanja sanjkama u ledenom kanalu. To je opasan pothvat za neiskusne vozače, zato je svoj prvi spust započeo negdje sa sredine staze.

Banani
Bruno u akcijiFoto: Getty Images

U Njemačkoj je Bruno proveo devet mjeseci, nakon toga se vratio kući. U Njemačku se vratio, pet godina zaredom je veći dio godine provodio u Europi, bez obitelji i prijatelja, trenirao je s najboljim sanjkašima svijeta poput Felixa Locha. Njemačka je sanjkaška velesila, Loch je prije nekoliko dana osvojio zlato u Sočiju.

Novi nastup na Olimpijadi?

Bruno kaže da ne zna hoće li i za četiri godine braniti boje svoje zemlje na Zimskim igrama. Šali se i kaže da će se možda okušati u nekoj drugoj disciplini. Motivacije za novi nastup svakako ima. 32. mjesto u Sočiju ga nije oduševilo, on je očekivao da će biti barem 30.