100 dana. Je li to puno ili malo? Tko pobjeđuje, a tko gubi? Kada se sastavlja ratna bilanca u Ukrajini, moraju se primjenjivati drugačiji standardi nego kada je u pitanju bilanca neke nove vlade.
To je puno iz razloga zato što je ne tako mali broj ljudi, prije svega na Zapadu, na samom početku vjerovao da se vlada u Kijevu ruskom napadu može oduprijeti svega dva do tri dana. To je vjerojatno bio jedan od razloga zašto su neke zemlje, uključujući Njemačku, oklijevale s isporukom oružja. Bila je to greška. Drugi, najviše SAD i Velika Britanija, isporučuju Ukrajini oružje kao na montažnoj traci. Time su pomogli Ukrajini i spriječili njezin poraz. Zato prva lekcija od početka rata u Ukrajini glasi: brze pošiljke oružja spašavaju živote.
Zadržimo se na primjeru Njemačke. Prelazak s isporuke vojnih kaciga, obećanih u veljači, na aktualnu najavu da će Ukrajini biti isporučeni najsuvremeniji sustavi protuzračne obrane trajao je gotovo tri mjeseca. To je predugo, čak i ako uzmete u obzir njemačku povijest. Berlin može bolje, a posljednja kancelarova najava daje nadu da može i drugačije. Nastavite tako i bez odgađanja!
Rusija želi okupirati veći dio Ukrajine
Ali 100 dana nije puno, jer rat tek počinje. Rusija je na početku bezuspješno pokušala voditi "Blitzkrieg”, a sada je prešla na taktiku iscrpljivanja. U skladu s motom: "Jabuku nikada ne progutaš u jednom zalogaju, da se ne ugušiš, nego uvijek iznova odgrizeš komadić.” Ukrajina je poput jabuke. I to nas dovodi do druge pouke iz ovog rata.
Rusija je, nažalost, baš tako luda kao što se u propagandnim talk show-emisijama propovijedalo godinama – a što su mnogi ignorirali. To ne sluti na dobro ni Ukrajini, ni Europi, a ni svijetu. Predsjednik Vladimir Putin započeo je revanšistički rat uništenja i neće prestati. Prijetnja Moskve nuklearnim oružjem nije blef.
A što je posljedica? Sada, a ne kasnije se sve mora učiniti da se Putina zaustavi. Jer kasnije može biti prekasno. Ukrajina svaki dan i svaki sat gubi vojnike, civile i teritorij. Procjenjuje se da ima desetine tisuća mrtvih - to je privremena i gorka bilanca prvih 100 dana rata. Ruski ciljevi sada su jasni: kratkoročno i srednjoročno Rusija želi okupirati veliki dio Ukrajine, odsjeći zemlju od pristupa moru i izbrisati u njoj sve što je ukrajinsko. Ako uspiju, druge zemlje u istočnoj Europi bit će izložene ucjeni da se povinuju željama Moskve, u suprotnom će riskirati rat.
Zamor od rata
Najopasnija faza ovog rata tek počinje. Najžešće borbe vode se u bazenu s nalazištima kamenog ugljena u Donbasu. Tamošnja ukrajinska vojska je najbolje pripremljena - za to je imala osam godina. To je razlog što je Rusija na početku teško mogla napredovati u Donbasu. Ovo se sada mijenja jer Moskva svu svoju razornu snagu koncentrira na jedan dio fronte, stvarajući jasnu nadmoć.
Ako Rusija uspije u Donbasu, mogla bi – bombardiranjem - brže trasirati svoj put prema središnjoj Ukrajini, ponovno pokušati zauzeti Kijev i srušiti vladu. Putina ne zanimaju pregovori jer misli da ima više vojnog potencijala. Ova faza je opasna i zbog toga što je rat postao svakodnevica. Naslovnicama dominiraju druge teme, ratni zamor počeo je neposredno prije ljetnih raspusta. Fokusiranost na Ukrajinu se smanjuje, a zamor od rata prijeti da umanji spremnost na pomoć - što se ne smije dogoditi.
Mir je trenutno iluzoran. Ukrajini je hitno potrebno teško naoružanje, ali potrebne su i oštrije sankcije Rusiji. S mukom dogovoreni naftni embargo mora konačno stupiti na snagu i biti pooštren. Sat diplomacije će kucnuti tek kada se rusko napredovanje barem zaustavi. Vruće ratno ljeto je na pomolu. Važan je svaki dan.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu