Zašto je Macron njemački favorit?

Njemačka politika je u nepunih godinu dana doživjela dva ozbiljna vanjskopolitička šoka: Brexit i izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika. Ali što bi se dogodilo kada bi Marine Le Pen pobijedila na izborima u Francuskoj? To si u Berlinu nitko ne želi ni pomisliti. Kada bi Le Pen Francusku izvela iz eurozone i EU-a, propalo bi i sve što su generacije izgradile u odnosima između Njemačke i Francuske. Čak je i sam EU teško zamisliti bez Francuske.

Sudeći po prognozama, Emmanuel Macron jasno vodi. No budući da su ankete uoči britanskog referenduma i izbora u SAD-u bile potpuno pogrešne – Berlin ostaje nervozan. Zato njemačka kancelarka Angela Merkel i dalje pomalo pomaže u predizbornoj kampanji. „Naravno, to ostaje odluka francuskih birača u koju se ja ne miješam, ali želim reći da bih bila sretna kada bi pobijedio Emmanuel Macron, jer se on dosljedno zalaže za proeuropsku politiku", izjavila je Merkel za njemačke medije.

Učestali gosti iz Francuske

Prilikom posjeta sveučilištu Humboldt u Berlinu u siječnju ove godine Macron je, tada još autsajder u predizbornoj kampanji, jasno dao do znanja: „Želim više Europe i to s Njemačkom. Imam povjerenja u Njemačku." U ožujku ga je primila kancelarka. Ali on nije bio jedini gost u uredu Angele Merkel: bili su tu i konzervativni Francois Fillon i socijalist Benoit Hamon. Početkom ove godine kancelarka je još podržavala Fillona. Sve dok ga nije pokosila afera u vezi sa zapošljavanjem njegove supruge.

Marine Le Pen je početkom godine također bila u Njemačkoj, ali daleko od kancelarkinog ureda – na sastanku Europskih desnih populista u Koblenzu. Le Pen ne krije da ne voli Merkel: kao predsjednica Francuske ona ne želi biti „vicekancelarka Angele Merkel", rekla je šefica Nacionalne fronte u predizbornoj kampanji. To su, naravno, optužbe upućene Macronu koji, kako ona kaže, Francusku hoće „predati" Njemačkoj.

Favorit Berlina

Sada, kada su u igri samo Le Pen i Macron, ovaj 39-godišnjak je favorit njemačke politike. Osim desničarske Alternative za Njemačku, sve njemačke stranke žele njegovu pobjedu. Čak i predsjednik Ljevice Bernd Riexinger poziva Francuze da glasaju za njega, iako za Macrona kaže da je „izazov za radnike". Socijaldemokrat i ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel je otišao još korak dalje i za Macrona se izjasnio još prije prvog kruga izbora, rekavši da u njemu, a ne u Hamonu, vidi „pravog socijaldemokrata".

Macron je kompatibilan sa svim njemačkim strankama centra, dakle demokršćanima (CDU i bavarski CSU), socijaldemokratima, liberalima i Zelenima, kaže Claire Demesmay iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. Jer za razliku od Marine Le Pen, Macron je „vrlo blizu europskoj politici Njemačke, kao što su Schengenska zona i euro. Vrlo velika preklapanja postoje čak i kod bitnih međunarodnih pitanja, kao što su Rusija, Sirija ili slobodna trgovina", ukazuje naša sugovornica.

Almut Möller iz Europskog vijeća za međunarodne odnose također kaže: „U Berlinu je zaključeno – on je jedini čovjek koji može pomoći održati EU."

Macronu ti hvalospjevi iz Berlina kod kuće stvaraju i probleme. Čak i u televizijskom sučeljavanju u srijedu Le Pen ga je žestoko napala tvrdeći da je od Angele Merkel tražio blagoslov i da ne planira ništa bez njene suglasnosti. „Francuskom će svakako vladati žena – ili ja ili Angela Merkel", rekla je žestoka Marine Le Pen. Macrona su dosta kritizirali i zato što je jedini od jedanaest kandidata hvalio izbjegličku politiku Angele Merkel.

Ponižena nacija

Ako postane predsjednik, Macron će vjerojatno biti konstruktivan partner Berlinu, ali ne netko tko samo sve odobrava. On je, recimo, za stvaranje jedinstvenog europskog duga, što Njemačka nikako ne želi. On smatra da je trgovinski suficit Njemačke nepodnošljiv i da Njemačka premalo investira. Ali „on nije ogorčen na Njemačku", kaže Sylvie Goulard, Macronova savjetnica za europsku politiku, inače zastupnica liberala u Europskom parlamentu. Tijekom predizborne kampanje on je – za razliku od skoro svih drugih kandidata – Njemačku isticao kao gospodarski uzor.

Njemačka vlada će doživjeti veliko olakšanje ako se ispostavi da će ubuduće surađivati s Emmanuelom Macronom. A neki političari sada se pitaju i koliko je posljednjih godina bio ispravan odnos prema tom toliko neophodnom partneru u Parizu. Jer vlada u Berlinu je Francusku stalno kritizirala zbog državnog deficita, slabog gospodarstva i velike nezaposlenosti. To je išlo na ruku Marine Le Pen.

Ministar vanjskih poslova Gabriel je nedavno u francuskom listu „Le Monde" napisao da Njemačka mora ponovo biti „pošteni posrednik" u Europi i suzdržati se „bilo kakve arogancije". Za Francuze je to sigurno bio melem na ranu. Ali to je ipak najviše bila podrška izbornoj kampanji Emmanuela Macrona.