Zatvoreni bez presude

Okružni sud u Berlinu, travanj 2021. 19-godišnjak pred prekršajnim sucem. Mladić je beskućnik, i ispostavilo se da je ovisnik o crystal-methu. Spava po željezničkim stanicama u Berlinu. Ove informacije su dovoljne da sudac odluči: optuženi neće biti pušten na slobodu. Ne zato što je kriv za krađu dvije bočice parfema "La vie est belle" (Život je lijep) firme Lancome, zbog kojih ga je policija uhitila dan ranije - što će tek kasnije detaljno ispitivati na suđenju - već da bude siguran da on neće pobjeći i da će biti na raspolaganju kada sud poželi doći do njega.

Varijacije ovog slučaja, koje odvjetnik i novinar Ronen Steinke opisuje u svojoj knjizi „Nisu svi jednaki pred zakonom", događaju se tisuće puta godišnje. Činjenica je da samo oko tri posto osoba optuženih za neko nedjelo završi u istražnom zatvoru. Ali, brojke rastu: skoro 100.000 ljudi u Europskoj uniji je u zatvoru bez pravomoćne presude. Svaki peti (12.000 ih je samo u Nemačkoj) se smatra nevinima, ali i dalje sjede u zatvoru. U drugim zemljama EU-a broj pritvorenika je čak i veći nego u Njemačkoj.

A boravak u istražnom zatvoru traje mjesecima, u pojedinim zemljama u prosjeku prođe i više od godinu dana prije nego što uopće dođe do sudskog procesa.

U mnogim zemljama postoje određene skupine ljudi koje se posebno često zatvara. Prema kriminalističkoj statistici, 60 posto pritvorenih lica su stranci. Među svim optuženima ih je svega 30 posto – dakle, stranci se privode mnogo češće nego Nijemci. Statistika je neumoljiva pa je zanimljivo spomenuti i da u općoj populaciji stranci imaju udio od samo 12 posto. Osim toga, većina pritvorenih lica su nezaposleni, a oko polovina su beskućnici, nalazi su jedne studije.

Većinom lakša kaznena djela

Kristin Morgenstern, profesorica kaznenog prava i rodnih studija na Slobodnom sveučilištu u Berlinu u svom znanstvenom radu se bavila istražnim zatvorima u Europi. Pokazalo se da je više od trećine svih ljudi u istražnom zatvoru u Njemačkoj optuženo za krađe, obično za lakša kaznena djela. „Mahom se radi o kombinaciji flaše rakije, kave ili energetskog pića, mesne salate ili konzerve sardina." I dok su podaci oskudni, istraživanja pokazuju da ovo nije samo njemački problem. „Pronašli smo sličan obrazac u drugim europskim zemljama u kojima smo provodili istraživanja", kaže Morgenstern. „Čak i u zemljama s liberalnijom politikom."

Da bi odlučili hoće li nekoga zatvoriti, suci moraju „odmjeriti": ako ta osoba bude puštena, hoće li ona manipulirati dokazima, zastrašivati svjedoke ili pobjeći od krivičnog gonjenja? U 95 posto slučajeva iz istražnih zatvora u Njemačkoj, suci kao glavni razlog pri donošenju odluke navode rizik od bijega.

Teoretski gledano, suci bi trebali donijeti tu odluku na temelju konkretnih dokaza u svakom pojedinom slučaju. Međutim, realnost je često drugačija, kaže odvjetnica za kazneno pravo Lara Wolf. "Zatvaraju ljude na temelju osjećaja, pretpostavki, svakodnevnih teorija." Njezin doktorat je jedna od rijetkih studija o opasnosti od bijega, koje su empirijski istraživane, studija o tome koji osobni faktori utječu na to hoće li netko pobjeći od kaznenog progona.

Ljudi iz marginaliziranih skupina

U nedostatku konkretnih istraživanja, prema rezultatima pravnice Wolf, suci formiraju vlastite teorije na temelju osobnih iskustava – i predrasuda. Referentna pravna literatura i intervjui sa sucima pokazuju da se kontakti u inozemstvu, na primjer, generalno smatraju kao okolnost koja pogoduje bijegu, kao i beskućništvo, nezaposlenost i loše obrazovanje. Stabilan posao, dobro obrazovanje i osobne veze, s druge strane, tumače se pozitivno kao nešto što ljude sprječava da pobjegnu. Sve do kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća, neki suci su smatrali da homoseksualne veze samo u iznimnim slučajevima smanjuju rizik od bijega, pošto su smatrali da su one obično bile manje obvezujuće od heteroseksualnih. Rezultat: veća je vjerojatnoća da će grupe koje su već ionako marginalizirane završiti u istražnom zatvoru do početka suđenja.

Međutim, Wolf je analizirala 169 slučajeva u Njemačkoj u kojima je sud odlučio da postoji opasnost od bijega, ali su osobe puštene na slobodu iz proceduralnih razloga. Samo 14 osoba od 169 je doista pobjeglo. Svi ostali su se uredno pojavili na ročištu. „Bila sam iznenađena jasnoćom rezultata", kaže Wolf. Ni Njemačko udruženje sudaca ni Odbori za pravosuđe, različitost i borbu protiv diskriminacije Senata Berlina nisu htjeli za DW komentirati rezultate studije.

Ne treba zaboraviti ni koliko su uvjeti u istražnom pritvoru teški: ljudi uglavnom provode 23 sata dnevno u svojoj ćeliji, bez kontakta s vanjskim svijetom i bez ikakvih aktivnosti. Mjere resocijalizacije kao što su radni ili socijalni programi nisu dostupni onima za koje se još uvijek smatra da su nevini, objašnjava profesorica kaznenog prava Kristin Morgenstern. Ovome se dodaje i šokantno iskustvo da su ti ljudi istrgnuti iz svakodnevnog života, bez jasne ideje kako dalje. Morgenstern iz svog istraživanja zna: „To je jako neugodna, nestabilna, zastrašujuća, osobna situacija."

Postupak bez zatvora

A to se može otegnuti. Više od polovine uhićenih osoba, u pritvoru provede tri mjeseca ili više. Točno je da njemački zakon izričito propisuje da trajanje istražnog pritvora mora biti srazmjerno mogućoj kazni. Jer, u konačnu kaznu uračunava se i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Međutim, u skoro polovini svih slučajeva postupak se završava bez zatvorske kazne. Statistika tužilaštva pokazuje: skoro 30 posto svih pritvorenih pušteno je na slobodu nakon postupka i određena im je uvjetna kazna. 10% ih dobije novčanu kaznu, a osam posto biva oslobođeno, „izvlači" se drugim mjerama ili se slučaj obustavlja.

Prenatrpani zatvori

Veliki broj pritvorenih također u velikoj mjeri doprinosi prenatrpanosti zatvora: u jednoj od tri europske zemlje ima više pritvorenih lica nego što službeni kapaciteti dozvoljavaju. Ovo je bilo posebno problematično tijekom pandemije koronavirusa: skučeni smještaj i loši higijenski uvjeti čine zatvore idealnim leglom za širenje bolesti kao što su one koje uzrokuje koronavirus, pokazalo je istraživanje DW-a. Kada bi svi pritvorenici bili pušteni na slobodu, zatvori u gotovo svim zemljama EU odjednom više ne bi bili pretrpani.

Čak i ako će istražni zatvori i dalje biti nužni u nekim slučajevima, jasno je da bi pod uvjetom da manje ljudi bude zatvoreno prije suđenja, već taj potez rasteretio prenatrpane zatvore – a i ljude koji su tamo pritvoreni.

Uredili: Peter Hille, Gianna Grün

Ovaj projekt je zajedničko istraživanje u okviru „European Data Journalism Network"

Upravljanje projektom: Civio

Suradnici: Deutsche Welle, Divergente, El Confidencial, EURologus, OBCT, VoxEurop

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu