Zakonsko sjeme razdora u hrvatskoj poljoprivredi | Gospodarstvo | DW | 01.02.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

hrvatska

Zakonsko sjeme razdora u hrvatskoj poljoprivredi

Hrvatska, za razliku od ostatka EU-a, olako zabranjuje svoje autohtono povrtno sjemenje. To je štetno po biodiverzitet i ugrožava ekonomski opstanak obiteljskih gospodarstava. Zbog čega se to radi?

Tržnica u Zagrebu

Kako zadržati biodiverzificitet i tradicionalno sjemenje?

Poljoprivredno sjemenje je tema koja se u pravilu povezuje s pitanjem genetski modificiranih organizama i njihove moguće zdravstvene štetnosti. Posljednjih tjedana u Hrvatskoj, međutim, potenciran je spor u obratnom smjeru: skora zabrana nadvija se nad domaće sjeme, ono koje je tradicionalno uzgajano po manjim, često obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG).

Posrijedi je inicijativa bez uporišta u međunarodnoj, kao i EU regulativi. Štoviše, vladin sadašnji nacrt Zakona o sjemenu u koliziji je s Međunarodnim ugovorom o biljnim genetskim resursima, Deklaracijom o pravima poljoprivrednika UN-a, te Zelenim planom EU-a. Otuda je jasan otpor koji se zbog te vladine orijentacije manifestira u poljoprivrednim krugovima. Tako se u inicijativu „Sjeme je naše ljudsko pravo“ uključilo već 77 udruga, među njima i Hrvatska poljoprivredna komora koja okuplja sve poljoprivrednike u RH.

„Inicijativom tražimo odgađanje donošenja ovog zakona do trenutka donošenja EU-regulative koja će definirati područje sjemenarstva, a trenutno je u postupku“, rekla nam je Silvija Kolar Fodor iz udruge Biovrt – u skladu s prirodom. I ova je udruga članice inicijative. Kolar Fodor upozorava na problematične implikacije uvođenja novog pojma u zakon – sjeme s poljoprivrednog gospodarstva. Radi se dakle o sjemenu koje se uzgaja za vlastite potrebe i ne smije se stavljati na tržište.

Silvija Kolar Fodor, udruga Biovrt

Silvija Kolar Fodor, udruga Biovrt

Interes velikih industrijalaca

Prema stajalištu koje zastupaju sudionici inicijative, to je fatalno ograničenje, jer bi značilo da svi OPG-ovi sa sjemenjem npr. povrća naslijeđenim od predaka ili nabavljenim u razmjenama, njega više ne smiju sijati ako nije upisano u službene sortne liste. Izuzetak bi bili jedino certificirani ekološki OPG-ovi, dok ostali mogu baciti staro sjeme i kupiti ono registrirano na tržištu. Ili se pak upustiti u administrativno zahtjevan postupak upisa na sortnu listu koji najveći dio hrvatskih poljoprivrednika neće uspješno realizirati.

„Ni u jednoj EU-članici ne postoji ograničenje uzgoja sjemena za vlastite potrebe koje nije namijenjeno tržištu", argumentira predsjednica udruge Biovrt, „ni u pogledu pojedinih kategorija sjemena, ni u pogledu korištenja isključivo certificiranog sjemena iz Zajedničkog kataloga EU-a."

Osim toga, kaže Kolar Fodor, u ostatku EU-a ne postoji obaveza dorade sjemena koje je zabranjeno na tržištu, niti obaveza registracije autohtonih sorti koje nisu namijenjene stavljanju na tržište. Sveukupno, hrvatske poljoprivrednike to čini još nekonkurentnijima na EU-tržištu.

Utisak je da hrvatski zakonski prijedlog izgleda kao da ga je pisala nekakva tržišna konkurencija, a ne domaća politika u interesu ljudi koji se bave poljoprivredom. „Takva situacija mogla bi odgovarati jedino sjemenarskoj i dorađivačkoj industriji, jer bi naši manji poljoprivrednici morali ili kupovati ili sami dorađivati sačuvano sjeme, što nosi dodatni trošak proizvodnje. Ionako u Hrvatskoj nema dovoljno sjemenja, a pogotovo sjemenja povrća, pa bi to rezultiralo dodatnim uvozom sjemenja i većoj ovisnosti o njemu“, zaključila je Kolar Fodor.

Pusta sortna lista

Zbog sve obimnije komercijalizacije poljoprivrede se danas uzgaja relativno mali broj biljnih vrsta, tj. suvremenih visokoprinosnih sorti. Posebno su ugroženi genetski fond i biološka raznolikost povrtnih vrsta koje ubrzano nestaju zbog depopulacije ruralnih područja Hrvatske, te nestajanjem tradicionalnih seljačkih gospodarstava.

„S izuzetkom kukuruza, djelomično ostalih žitarica i nekih industrijskih kultura Hrvatska većinu sjemena uvozi", kaže Sonja Karoglan Todorović, agronomkinja iz udruge Ecologica. Ovo je naročito izraženo kod povrtlarskih kultura. "Organizirana proizvodnja sjemena povrtnih kultura u Hrvatskoj je drastično smanjena, očuvanje sortnosti starih sorti komercijalno već dugo nikome nije interesantno, a većina domaćih sjemenskih tvrtki u promet stavlja uglavnom uvozno sjeme", objašnjava ova stručnjakinja za agrarnu politiku.

Sonja Karoglan Todorović, istitut Ecologica

Sonja Karoglan Todorović, istitut Ecologica

Sortna lista RH sadrži najmanje onih vrsta koje su najznačajnije za proizvodnju kvalitetne i raznovrsne hrane. Poražavajuće izgleda činjenica da je tu upisano - uz čak 350 sorti kukuruza - više sorti šećerne repe, njih točno 89, negoli svih sorti povrća ukupno. Naročito kad se ustanovi da lista sadrži npr. tek dvije sorte salate, a nijednu blitve, špinata, raštike, poriluka. Zakonodavca očito zadovoljava spoznaja da je većina autohtonih i tradicijskih sorti pohranjena u Nacionalnu banku biljnih gena, dakle izvan lokacija na kojima su nastajale.

Sjeme kao baština

„Ono što nedostaje je očuvanja biljnih genetskih izvora na poljoprivrednim gospodarstvima. Biljni genetski izvori čuvaju se i dalje razvijaju kroz poljoprivrednu ili povrtlarsku proizvodnju. Sorte koje se čuvaju izvan lokacija na kojima su nastajale zadržane su u obliku u kakvom su sakupljene, bez mogućnosti prilagođavanja promjenama okolišnih uvjeta. Kod sorti na poljoprivrednim gospodarstvima te prilagodbe kontinuirano događaju", veli ova agronomkinja.

Zbog toga upravo uzgoj sjemena na OPG-ima ima važnu ulogu u povećanju genetske raznolikosti, ali i za održavanje znanja vezanog za pojedine tradicijske sorte. Zakonski okvir i mjere očuvanja sjemena potrebno je stoga temeljiti na sinergiji stručnih znanja koje postoje u institucijama i - poticanju proizvodnje na seoskim imanjima.

Tržnica Dolac u Zagrebu

Tržnica Dolac u Zagrebu

No, kazano narodski, nije svako zlo za zlo, pa tako ni ovaj zakonski prijedlog, jer je izazvao veliki interes građana i volju za sudjelovanje u javnoj raspravi. Kao što uočava Sonja Karoglan Todorović, to je potvrda pojačanog interesa i brige građana za proizvodnju hrane, njezino podrijetlo i prehrambenu samodostatnost zemlje. „Građani shvaćaju da je sjeme od strateškog značenja za proizvodnju hrane, a uz njega je vezano i puno emocija jer je ono dio naše kulturne i prirodne baštine", ustvrdila je ona.