Zaboravljene žrtve Francove diktature
20. rujna 2018
Maria de los Dolores Gamez stoji pored ogromnih vrata oronule zgrade. Ova 81-godišnjakinja gleda u ploču postavljenu pored ulaza. Kako bi pročitala što piše mora se propeti na prste. Natpis podsjeća na "povijesnu nepravdu", koju su u ovoj zgradi preživljavale LGBTI osobe u starom zatvoru u gradu Huelva na zapadu Andaluzije.
Ovo nije prvi put da Gamez sluša o zatvaranju i zlostavljanju seksualnih manjina. Bilo kako bilo, nikada prije nije otkrila ovu spomen-ploču. No činjenica je da je ona postavljena tek ove godine, skoro četiri desetljeća nakon što je u Španjolskoj ukinut zakon na temelju kojeg su osuđivane osobe iz istospolnih zajednica. Bilo je to 1979. "Mislim da je dobro to što političari konačno nešto čine po tom pitanju", kaže Gamez. "Predugo se šutjelo."
Sporno premještanje Francovog groba
Španjolska vlada je prošle godine donijela odluku o premještanju posmrtnih ostataka generala Francisca Franca iz spornog spomen obilježja "Valle de los Caidos" (Dolina palih). Parlament je usvojio zakonsku odredbu prošlog četvrtka nakon što je španjolski premijer Pedro Sanchez prikupio dovoljan broj glasova. Liberali i konzervativci su bili suzdržani. "Dolina palih", 50 kilometara sjeverno od Madrida, prethodnih je godina slovila kao mjesto hodočašća desničara i desničarskih ekstremista. U samom mauzoleju pored Francovih su i posmrtni ostaci tisuća žrtava njegovog režima.
Pitanje premještanja Francovog groba je pokrenulo raspravu o kulturi sjećanja, a još uvijek postoji više do 2.000 masovnih grobnica koje mahom potječu iz vremena Španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. On je bio početak desetljetne autoritarne vladavine i represije koja je okončana tek slobodnim izborima 1977.
Franco, koji je od 1936. do 1977. bio na vlasti, nije se obračunavao samo sa svojim političkim protivnicima već i sa svima onima koji su se protivili nacionalističko-katoličkom društvenom modelu. Povjesničari su u međuvremenu utvrdili da je diktator za pojedine društvene skupine uspostavio "specijalizirane" zatvore, jedan u Huelvi, a drugi u Badajozu. Uhićene LGBTI osobe bile su osuđivane po njegovim homofobnim zakonima.
Mučeništvo
Antoni Ruiz je rođen 1958. u jednom malom gradu u blizini Valencije na istoku zemlje. I on je bio zatvorenik. Imao je 17 godina kada se javno deklarirao kao homoseksualac. Jedna časna sestra ga je prijavila policiji. "Bio je to početak mog mučeništva", priča Antoni za DW. Bio je po raznim istražnim zatvorima dok ga na kraju nisu smjestili u zatvor Badajoz. On tada još nije bio punoljetan. Tamo je proveo tri mjeseca, ali na njega je to djelovalo doživotno. „Nitko mi nije htio dati posao”, kaže Ruiz. Bio je kriminalac i homoseksualac, a policija je efikasno informirala sve njegove potencijalne poslodavce. Kao i mnogi drugi, on se nije mogao profesionalno razvijati. Jedva je spajao kraj s krajem i osjećao se isključenim iz zajednice.
Borba za odštetu
Žrtve traže da se njihova diskriminatorska kaznena evidencija ukloni iz kompjuterskog sustava policije. Ruiz i drugi aktivisti žele i financijsku odštetu za LGBTI žrtve posljednja dva zakona koja su kriminalizirala ovu manjinu između 1954. i 1979. godine.
To nije lak proces, pošto žrtve moraju proći kroz individualne sudske postupke. Ponekad ovo može biti otežano, kaže Ruiz, jer se u evidencijama ne spominju uvijek homoseksualna djela, unatoč tome što je to bio pravi razlog njihovog zatvaranja. Prema podacima njegove organizacije, koje je prošle godine potvrdila vlada, samo 116 osoba uspelo je dobiti odštetu od države. Povjesničari procjenjuju da je po tim osnovama osuđeno najmanje 5.000 osoba.
DW je razgovarao s Ramonom Martinezom, autorom nedavno objavljenog eseja o povijesti španjolskog LGBTI aktivizma. On smatra da Španjolska mora još mnogo toga učiniti kako bi osigurala pravdu za te građane. Također spominje i primjer njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera koji se u lipnju ispričao u ime Njemačke zbog zlostavljanja homoseksualnih osoba kroz povijest.
Velika Britanija je 2017. godine izdala posthumno pomilovanje za homoseksualce temeljem tzv. Turing-zakona. Zakon je dobio ime po britanskom ratnom heroju Alanu Turingu, koji je 1952. kastriran zbog svoje seksualne orijentacije. Dvije godine kasnije je počinio samoubojstvo. I Martizen i Ruiz kritiziraju taj britanski pristup. „Koga su oni pomilovali? Država je bila ta koja je prekršila ljudska prava”, kaže Ruiz.
...gdje prebiva zaborav
Martinez je naglasio koliko je nužno raditi na kolektivnom sjećanju: „Za razliku od Berlina, Amsterdama ili Kölna nijedan španjolski grad nema spomenik LGBTI žrtvama." On kaže kako je važno istaknuti značaj lokacija poput starog zatvora u Hulevi, koji je sada ruševan i zatvoren za javnost i medije.
Na pitanje o osjećajima prema ovakvim mjestima usred njenog rodnog grada Maria de los Dolores Gamez prisjeća se pjesme koju je čitala dok je pomagala svojoj unuci kod domaće zadaće. „Tamo, daleko, gdje prebiva zaborav", citira ona. Pjesmu je napisao poznati pjesnik Luis Cernuda, koji je kao homoseksualac za vrijeme Španjolskog građanskog rata pobjegao u egzil. Ona se pita govori li se o ovim žrtvama u školskim udžbenicima. „Ovo uopće nije pravda", zaključuje Maria.