Vrijeme za novi referendum u Norveškoj? - Većina Norvežana zagovara članstvo svoje zemlje u EU

“Norvežani ne žele izgubiti svoj identitet, Norveška ne želi biti ovisna o drugim državama». Tako glasi pristup mnogih Norvežana prema Europskoj Uniji, smatra Asa Birkenheyer. Ona je Norvežanka, ali živi već više od 30 godina u Njemačkoj i radi za Njemačko-norveško društvu. Norvežani ne vole tutorstvo. Posebno ne vole tutorstvo političara koji sjede daleko u Bruxellesu i nemaju pojma o načinu života na sjeveru.

Mnogi Norvežani nemaju čak ni povjerenja u vlastitu vladu u Oslu. Već godinama se u Norveškoj vodi rasprava o tome dali je središnja vlada pravi način upravljanja jedne zemlje. Ili je možda bolje da je svaka regija sama za sebe odgovorna, pita Björn Tore Godal, norveški veleposlanik u Berlinu. “1994. godine je rečeno da je daleko do Osla, ali da je još mnogo dalje do Bruxellesa. To znači da su rasprave na relaciji periferija-središte u Norveškoj uvijek bile vrlo važne. Osim toga strahovalo se od centralizma. Upravo je to vrlo važna dimenzija naše norveške rasprave oko Europske Unije”.

Rasprava se vodila uglavnom između ljudi iz grada i ljudi sa sela. U ruralnim područjima uzduž obale i na sjeveru zemlje Norvežani su uglavnom protiv ulaska u EU. Ta područja tradicionalno su pod utjecajem ribarstva i poljoprivrede. Stanovnici tih područja strahuju da u slučaju članstva u Uniji subvencije više ne bi bile tako izdašne.

Heiko Uecker, stručnjak za Skandinaviju sa Sveučilišta u Bonnu pronalazi povijesne razloge za skepticizam prema Europskoj Uniji: „Razlog je što riječ „Unija“ ostavlja loš prizvuk za Norvežane, jer su Norvežani bili dugo vremena u danskoj presonalnoj Uniji, nakon toga u švedskoj personalnoj Uniji, tako da sam riječ ljude odbija“.

Osim toga zemlja nije ovisna o financijskoj pomoći Europske Unije, jer Norveška spada u skupinu najbogatiji zemalja na svijetu. Bogastvo je počelo s naftom koju su šezdesetih godina pronašli stručnjaci. Nafta je dovela do velikog gospodarskog uspona i značila je financijsku neovisnost. Stoga mnogi Norvežani drže da je ulazak u Europsku Uniju nepotreban. Osim toga Norveška kao članica Europskog gospodarskog prostora može i bez članstva u Europskoj Uniji vrlo tijesno surađivati sa članicama Unije.

Međutim, koji su to razlozi da je u posljednjih 18 mjeseci došlo do promjene atmosfere norveškog pučanstva prema Europskoj Uniji? Norveški veleposlanik Godal objašnjava: “Mislim da je sve to povezano s europskim proširenjem. Naime, radi se o vrlo dojmljivom razvitku. I mnogi Norvežani to si teško mogu zamisliti: proširena Europa – a Norveška nije dio toga. Radi se o političkom i gotovo socijalno psihološkom pitanju. Politički i mentalno promatrano mislim da je ovaj čimbenik vrlo važan”.

Osim toga rat u Iraku pridonijeo je promjenjenom stajalištu Norvežana. Posebice kod mladih prošireno je mišljenje da je važno zajedno sa Europskom Unijom stvoriti protutežu Sjedinjenim Državama, smatra Björn Tore Godal. “Vidjelo se da smo oko tog pitanja istog mišljenja sa Njemačkom i Francuskom, premda je biloi malih razlika. Dakle, samosvijest Europe u globalnom kontekstu za Norvežane je vrlo važna.”

Prijam Norveške u EU otvorio bi i probleme: Ne samo da bi Norveška bila zemlja netoplatiša, što znači da bi više uplaćivala u EU nego što bi dobivala subvencije. Najvjerojatnije bi Norveška mora obustaviti vrlo sporan kitolov u sjevernom Atlantiku. Za razliku od Norveške Europska Unija podržava i poštuje međunarodne konvencije koje se odnose kako na kitolov tako i na zabranu trgovine s mesom kitova.

Ukoliko Norveška uđe u Uniju tada Nikki Endrup, član društva za zaštitu kitova i delfina vidi dvije mogućnosti: Norveška bi mogla zauvijek obustaviti kitolov ili ostati tvrdoglava. U tom slučaju situacija bi se zaoštrila. „Ako bi se Norveška i dalje bavila kitolovom i prodavala njihovo meso tada bi se moglo dogoditi da se meso kitova prodaje i u ostale članice Unije – a to bi bilo vrlo upitno. Mislim da bi u tom slučaju glas javnost imao veliku težinu, jer bi se tada pozvalo Norvešku da s jedne strane zaustavi trgovinu s mesom kitova ali prije svega bi se tražila zabrana ubijanja kitova“.

Međutim, tako daleko još nismo došli. Jer, da li će Norveška pristupiti Europskoj Uniji, o tome norveški građani moraju odlučiti na referendumu. A o mogućem terminu za referendum neće se odlučivati prije parlamentarnmih izbora zakazanim za jesen 2005. godine.