Vrhunski sportaši a jedva spajaju kraj s krajem

O svotama koje dospijevaju na račun njemačkih nogometnih profesionalaca drugi sportaši u Njemačkoj mogu samo sanjati. "Od nas 1.500 vrhunskih veslača može samo 10 najboljih dobro živjeti od sporta", kaže njemački veslač Felix Drahotta. "Pritom govorim o mjesečnom prihodu od nešto više od 1.500 eura. Svi ostali zarađuju manje nego što se dobiva u paketu socijalne pomoći." Sophia Saller (na naslovnoj fotografiji) situaciju u svom sportu ocjenjuje slično. "Mislim da se može spojiti kraj s krajem od državne potpore za sportaše, ali definitivno se od toga ne može komotno živjeti", kaže ova triatlonka. 25-godišnja sportašica dodaje, međutim, da se u Njemačkoj zadnjih godina financijska potpora vrhunskih sportaša u Njemačkoj znatno poboljšala.

Više novca za vrhunske sportaše

Tu potporu pruža prije svega zaklada Deutsche Sporthilfe koja si je stavila u zadatak i materijalno i moralno podupirati i poticati vrhunske sportaše - na početku, tijekom i nakon završetka njihove karijere. Ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer najavio je u svibnju da će sportaši retrogradno dobiti povišice. Oko 500 sportaša i sportašica u kojima je prepoznato da bi jednoga dana mogli ući u sam vrh svjetskog sporta (Top-team) dobivaju sada 800 umjesto dosadašnjih 300 eura mjesečno. Tome još treba dodati 300 eura subvencija za izobrazbu, kao i potpore za "elitu" i premije između 400 i 1.400 eura, ovisne o uspjehu i perspektivnosti. Tako na kraju sportska elita u Njemačkoj može doći do mjesečne plaće od maksimalnih 2.500 eura. Usporedbe radi: prosječna neto plaća u Njemačkoj je trenutno 1.890 eura mjesečno.

Druga kategorija - 1.500 nešto malo manje izvrsnih (Top-teams Future)  - dobiva 700 eura mjesečno plus do 300 doplatka za obrazovanje, dakle, maksimalno 1.000 eura mjesečno.

Treća kategorija - 250 izabranih talenata - kadar je mladih talenata koji već 11 godina financira Zaklade Njemačke nogometne lige i čiji članovi dobivaju 250 eura mjesečno.

Nekadašnjim članovima ovih top-timova se kasnije pomaže i pri uključenju u tržište rada. "Ja imam već sada jednog mentora iz gospodarstva kojega u svakom trenutku mogu pitati za savjet", kaže Sophia Saller.

Akademska karijera unatoč sportu

Ova triatlonka je odličan primjer da se čovjek može baviti sportom na vrhunskom nivou i istovremeno obrazovati na vrhunskom nivou. Ona je sa 17 godina maturirala s prosjekom 1,0 (u Hrvatskoj bi to bilo 5,0, op.ur.), nakon toga je studirala matematiku na Oxfordu u Engleskoj, s 21 godinu je završila studij s izvrsnim uspjehom. Danas, četiri godine kasnije, završava svoju doktorsku radnju. Saller je za vrijeme studija postala svjetska prvakinja u kategoriji mlađih od 23 godine (2014.) i to u triatlonu, sportu koji zahtijeva izrazito intenzivan trening.

U međuvremenu ponovno živi u Njemačkoj, u Nürnbergu, gdje Njemački triatlonski savez ima jednu od svoje četiri baze u zemlji. Boravak u Engleskoj joj je ostao u lijepom sjećanju. "Sport se na engleskim sveučilištima puno više cijeni nego na njemačkim", smatra ona: "Oxford daje poticaje svojim studentima kako bi im osigurao vrijeme i uvjete za postizanje vrhunskih rezultata. Naravno, u prvom redu, akademskih, ali ja sam se tamo i kao sportašica razvila. To funkcionira samo ako postoji adekvatni okvir."

Sophia je mogla na području sveučiličnog campusa trenirati plivanje i trčanje, ali općenito misli da je po pitanju državne potpore Engleska odmakla puno dalje od Njemačke. Tamo se, na primjer, već preko 20 godina zarada od državne lutrije koristi za potporu sportaša u uspješnim sportovima.

2015. je zaklada Deutsche Sporthilfe Sophiju Saller izabrala kao "sportsku stipendisticu godine", što je značilo da će 18 mjeseci dobivati dvostruko višu potporu. "Ne znam da li bih se još bavila sportom da nisam uživala ovakvu potporu zaklade i mog matičnog sportskog saveza", kaže ova triatlonka koja je često bila na svom sportskom putu ometana povredama i bolešću. "Kad si povrijeđen, onda je sport posebno skup. Moraš trenirati i ići na fizioterapiju, a ne zarađuješ ništa. Nema te ni u medijima, a sponzori imaju ograničeno strpljenje."

Sigurna varijanta: Bundeswehr, policija, carina

Christina Hering može malo mirnije spavati. Ona je od 2014. zaposlenica njemačke vojske, Bundeswehra. 24-godišnja atletičarka je već četiri puta postala njemačka prvakinja u trčanju na 800 metara. "Super sam zahvalna za novac koji mjesečno dobivam od Bundeswehra. To stvarno puno znači." Osim plaće kao pripadnica sportske jedinice vojske, kao pripadnica top-tima dobiva od zaklade Deutsche Sporthilfe još dodatnih 400 eura mjesečno. Takav oblik polovičnog subvencioniranja primjenjuje se i za sportaše koji su članovi sportske jedinice u policiji i carini.

I Hering studira uz sportsku karijeru, i to menadžment na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. "Naravno da i ja često dođem do svojih krajnjih granica", priznaje. "Tada sanjam o tome da sam samo sportašica ili samo studentica, ali sve u svemu, može se i jedno i drugo."

Ona je od početka svoje karijere "vozila" paralelno na dva kolosijeka. "Ako gledaš racionalno, moraš znati da se sportom možeš baviti samo određeno vrijeme", objašnjava Hering svoje motive: "Trenutno je moj fokus više na sportu, ali želim biti pripremljena na život nakon sporta."

Srebrni olimpijac i mehatroničar

Veslač Felix Drahotta je na svom putu već korak dalje. Četiri godine je sjedio u njemačkom osmercu, četiri puta je u ovoj paradnoj disciplini osvojio naslov europskog prvaka, bio je tri puta svjetski viceprvak i na Olimpijadi u Rio de Janeiru je osvojio srebro. No, ovaj 30-godišnjak više nije siguran želi li nastaviti sportsku karijeru. On u Dortmundu radi kao mehatroničar za jedan automobilski koncern. Za sebe kaže da je "freak" i da je živio za jedno i za drugo - za sport i izobrazbu. Tvrdi da nije ljubomoran na astronomske  plaćene nogometaše. "Ja sam se opredijelio za jednu drugu vrstu sporta", kaže sa širokim osmjehom: "Mogao sam se baviti i nečim drugim."