Vlažne grede - pogubne za krovne konstrukcije

Šef katedre za mehaniku i građevinske konstrukcije na Tehničkom veleučilištu u Aachenu, profesor Jürgen Güldenpfenning, godinama zbog svoje stručnosti uživa veliki ugled, no rijetko se kada pojavljivao u medijima – sve do trenutka kada se početkom siječnja u Bad Reichenhallu pod teretom snijega teškog više tona urušio krov tamošnje športske dvorane. Pri tom je život izgubilo 15 osoba. Od tada je spomenuti stručnjak tražena osoba, a probleme drveta i okoliša rasvjetljava već temeljnim zakonom građevinarstva: «Vodu treba po mogućnosti odmah proslijediti dalje od kuće. Ali to prvenstveno kod ravnih krovova često nije moguće ili se bezobzirno zanemaruje.»

Grede su izdržljive ali ne bez mana

Bilo da je riječ o kiši ili pari – voda je uvijek štetna! To je zbog osobitih svojstava drvenih greda koje doduše lijepo izgledaju, ali imaju i svoje nedostatke: «Riječ je o tipičnom drvetu slojevite građe koje se sastoji od više slijepljenih lamela. Same lamele sastoje se obično od crnogorice, vjerojatno smreke ili bora» napominje Güldenpfenning. Drvo slojevite građe obično je široko 16 do 20 cm i dugo do 2 i pol metra. Snažne su to grede, koje pri rasponu od više od stotinu metara mogu podnijeti silovit teret. Lijepljene su pod visokim pritiskom i to kako na površini, tako i na stranama. Ti spojevi na stranama su klinasti, kao dva dvostruka slova «V» ulaze jedno u drugo. U međuprostoru je lijepilo i kada se to pod visokim pritiskom slijepi, kasnije izgleda kao obična daska, koja obično i besprijekorno služi svojoj svrsi, kao nosač krovova tisuća dvorana. Opasnost prijeti samo onda kada to drvo postane vlažno.

Voda ima razornu moć

Obično se drvo smije lijepiti samo pri preostaloj vlazi od 8 posto. Međutim zbog toga što sušenje drveta traje dugo, kao i zbog visokih troškova postupak se provodi i kod 18 posto vlage. Kako se drvo dalje suši ono se steže, napinje, što pak uzrokuje pukotine. U normalnim klimatskim uvjetima to nije problem, ali što su još normalni uvjeti u građevinarstvu, ako godinama nitko ne primjećuje da s krova prokišnjava na grede i kroz pukotine u njih prodire voda. Najgori slučaj nastupa kada voda uđe u poprečne proreze greda. „Ono što se dalje događa odvija se relativno brzo i razara drvo, ako se voda određeno vrijeme ondje zadržava“ objašnjava Güldenpfenning. Oštećuju se spojevi ljepila. Pri ljepilima na bazi karbamid-formaldehidne smole pojedine se daske odvajaju sve dok se greda ne slomi. Ako su pri tom još i odgovarajuće visoke temperature, drvo i ljepilo dodatno razgrađuju i gljivice. Doduše, to je samo u slučaju da godinama na grede kaplje voda. To se vjerojatno dogodilo i u Bad Reichenhallu, a događa se neprimjetno i u brojnim drugim dvoranama, koje jednostavno nitko korektno ne kontrolira. Nije rijetkost npr. da se naknadno ugrađene toplinske izolacije natope vodom: «Ako izolaciju probušite odozdo, iz njih će špricati voda, a 8 centimetara vode kao težina znači 80 kilograma po četvornom metru. Prema propisanim normama je 75 kilograma, pa sada još dodajte i težinu snijega» navodi Güldenpfenning.
Naravno da se katastrofe kao ona u Bad Reichenhallu mogu spriječiti, ali za to su potrebne redovite i temeljite inspekcije. No, zbog nedostatka novca, neki graditelji radije prihvaćaju velike rizike, pa i kod očigledno dotrajalih drvenih greda.