Vika na strance, a i drugi rade na crno

Svakog jutra na velikom parkirališta ispred trgovine građevinskog materijala u 10. bečkom okrugu događaju se iste scene. 50-tak ljudi, uglavnom rumunjskih državljana, čeka tu na kupce i onda im, u nadi da će zaraditi koji euro, nametljivo nudi svoje usluge. Bilo da su to zidarski, keramičarski ili stolarski poslovi, njihova satnica nije veća od sedam eura – za austrijske uvjete ispod svakog minimuma. “Katastrofa”, rekao bi Edib V. iz Gornjeg Vakufa, koji u kafiću preko puta, upravo pali mašinu za kavu: „Ljudi nemaju što jesti, došli su iz Rumunjske, tu su na ulici. Traže posla, posla nema, policija dođe, rastjera ih, oni se sakriju u parku i za deset minuta se opet okupe i čekaju. Što će jadnici, to je borba za kruh.“

Svakodnevni spektakl

Edib ovaj spektakl promatra iz dana u dan i čudi se: “Pa pobogu, svi znaju da oni rade na crno, a tu ih svi vide, zar se ne mogu malo sakriti?” A onda, iznenada, kao da želi da dokaže koliko je sposobniji od Rumunja na parkiralištu ispred trgovine, kaže i ovo: „Ja, da Vam iskreno kažem, isto radim na crno, „na švarc“. Mislim, tu imam neku tehniku sposobnosti da štitim lokal, razumijete. Sad sam tu malo za šankom, jer sam htio sebi napraviti kavu. Ali on mene kad kontrolira vidi da sam tek došao, ali da se nisam prijavio. I on mene pita `Was ist los?` Ja kažem `drei Tage, vier Tage – Schweden`. Kao da sam tek došao iz Švedske, razumijete?! Ili ako se deset dana nisam prijavio, ja kažem `Minhen`- kao da sam došao iz Münchena ili Stuttgarta ili što ti ja znam. Znači, ja sam stalno na toj nekoj relaciji, stalno u pokretu, stalno tek došao. I on ne može provjeravati. Razumijete?“

Strah Austrijanaca neopravdan

Porast rada na crno, porast nezaposlenosti i smanjenje plaća - to je ono čega su se Austrijanci, prema studiji koju je izradila Austrijska gospodarska komora, najviše pribojavali nakon što su austrijske granice otvorene i za radnu snagu s istoka EU-a. Otvaranjem šengenskog prostora za građane Srbije i BiH ti su strahovi, dakako, još više porasli. No, i pored toga što pokoje parkiralište ispred trgovina građevinskim materijalom izgleda kao da je Austrija preplavljena jeftinom radnom snagom, može se ipak reći da nema razloga za strah, kaže predstavnik Austrijske gospodarske komore Rolf Gleissner: „Nema navale i nema redova na granicama, bilo da govorimo o jeftinoj radnoj snazi, bilo o visokokvalificiranim radnicima. O radu na crno još nemamo točnih podataka, o tome možemo govoriti tek na jesen, ali je već sada evidentno da se nije dogodilo ni ono čega smo se pribojavali, ali ni ono što smo priželjkivali“, kaže Gleissner.

Neke promjene ipak su se dogodile. Tako je na primjer, što se tiče građevinskih poslova i poslova čišćenja i održavanja, porastao broj stranih kompanija koje trenutno posluju u Austriji. „Što se tiče građevinskih poslova i poslova čišćenja i održavanja, domaće kompanije su pod pritiskom, jer su im kompanije s istoka svakako jaka konkurencija“, objašnjava Gleissner.

Na sljedećoj stranici: Ista satnica za isti posao

Ista satnica za isti posao

Kako ova konkurencija ne bi utjecala na eventualno smanjenje plaća u Austriji je još prije otvaranja granica za radnu snagu s istoka EU-a donesen zakon koji kaže da svi koji rade u Austriji moraju biti plaćeni po istom, austrijskom ključu, bez obzira na podrijetlo radnika i bez obzira na to u kojoj je zemlji firma za koju rade prijavljena. „Pokušavamo već na granicama dati informacije o ovom zakonu, o tome gdje se i kome firme s istoka u Austriji mogu obratiti i gdje će se upoznati s odredbama koje definiraju minimalni mjesečni dohodak. Te odredbe važe sa sve koji rade u Austriji“, objašnjava Rudolf Gollner, kontrolor pri Austrijskoj gospodarskoj komori.

No i ovaj zakon ima nedostataka, smatra direktor gospodarske komore Štajerske Thomas Spann. Jer, austrijske vlasti neće biti u mogućnosti da izriču kazne za one koji prekrše ovaj zakon i onda napuste Austriju i vrate se u zemlju podrijetla. „Za to su potrebni bilateralni ugovori, a takvi su za sada sklopljeni samo sa Slovenijom. S Češkom, Slovačkom ili Mađarskom takvi ugovori nisu sklopljeni“, objašnjava Spann.

Tko zapošljava na crno?

Što se tiče rada na crno, o tome je li broj onih koji u Austriji na taj način zarađuju za život porastao još nema točnih podataka. Ono što je sigurno jest da je svaki drugi Austrijanac do sada već zapošljavao radnike na crno, što potvrđuje i mala anketa ispred jedne od prodavaonica alata i građevinskog materijala. „Naravno, kod mene su do sada na crno radili već svi mogući majstori“ objašnjava tako jedan stariji gospodin, „keramičari, zidari, tesari, stolari i uglavnom su to bili stranci, jer su bili jeftiniji.“ „Da, i meni je jedan keramičar na crno postavljao pločice u kupaonici“, dodaje starija dama, „bila je to specijalna situacija, jer nismo imali dovoljno novca da bi nam taj posao uradila neka firma.“

Iako se i ovdje na prvi pogled stječe dojam da na crno rade gotovo isključivo stranci, profesor Friedrich Schneider, koji slovi kao austrijski stručnjak za popularni „fuš“, objašnjava: „Dvije trećine novca koji se u Austriji zaradi na crno, zarade Austrijanci. Točnije, Austrijanci i radnici iz drugih zemalja članica EU-a koji u Austriji imaju redovan posao. To su ljudi koji redovno plaćaju porez, ali „fuš“ rade nakon posla, da bi sebi omogućili bolji standard. Treća trećina sastoji se od prijevremeno umirovljenih i službeno nezaposlenih te svega 15 posto stranaca koji ilegalno borave u zemlji.“

Austrijski i bosanski „zetovi“

No upravo ovih 15 posto najviše upada u oči i najčešće biva uhvaćeno – baš poput onih rumunjskih državljana na parkiralištu ispred jedne od trgovina građevinskim materijalima. „Kada kontrola uhvati Austrijanca, on spretno objasni da je čovjek kojem postavlja pločice njegov zet, dok su stranci koji bivaju uhvaćeni često nespretni i ne znaju se takoreći izvući iz situacije“, dodaje Schneider.

Edib V. iz Gornjeg Vakufa ipak nema ovakvih problema, kao ni većina bosansko-hercegovačkih državljana koji u Austriji rade na crno. „Naši su ljudi pametniji, znaš kako to hoda, oni rade ovako `familijarno`. Npr. ti si moj zet i ja radim kod tebe na baušteli. I ako moj zet vidi da nešto šuška oko bauštele, mi se odma` grlimo i ljubimo kao da smo tek došli. Ja njega ljubim, razumijete, kao da smo se tek vidjeli! To ispadne ljubazno, i ja ih uvjerim da sam tek došao.“

Autor: Emir Numanović
Odg. urednik: Anto Janković