Više migracija na balkanskoj ruti: Prvo u Srbiju, a onda u EU | Politika | DW | 29.09.2022

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Više migracija na balkanskoj ruti: Prvo u Srbiju, a onda u EU

Broj tražitelja azila u Njemačkoj se u prvom polugodištu 2022. godine znatno povećao. Najviše ljudi dolazi preko takozvane balkanske rute – iz Sirije, Afganistana i Iraka. Zašto?

Balkanska ruta

Balkanska ruta

U njemačkom gradu Schwerte situacija je alarmantna. Sve više izbjeglica dolazi u taj grad u Ruhrskoj oblasti. Ali, smještajni kapaciteti su popunjeni, kako gradski, tako i privatni. Došljaci bi sada trebali biti smješteni čak i u gradskoj vijećnici, u dvorani gdje se obično održavaju seminari i konferencije.

I u Bochumu ponestaje smještaja. Posljednjih tjedana tamo je stigao neobično veliki broj maloljetnika bez pratnje, uglavnom iz Sirije i Afganistana. Sada su smješteni u dvoranama u kojima se inače održavaju sportske aktivnosti. Slične izvanredne situacije prijavljuju i općine u Saskoj i Bavarskoj.

Bez vize od Srbije do Luksemburga

Mnogi ljudi dolaze preko takozvane balkanske rute. Broj migranata koji tim putem stižu u Europsku uniju se povećava. Više je razloga za to: kao i svake godine u kasno ljeto, primjetan je određeni porast migracije. Ljudi kreći na put prije nego što im hladno zimsko vrijeme oteža ili u potpunosti onemogući pješačenje ili prelazak preko ionako opasnog Sredozemnog mora.

Izbjeglice iz Afganistana i Pakistana u Banji Koviljači (Srbija, arhivska snimka)

Izbjeglice iz Afganistana i Pakistana u Banji Koviljači (Srbija, arhivska snimka)

Ove godine uz sve to dolazi i još jedan fenomen. U Austriji je trenutno neobično mnogo zahtjeva za azil ljudi iz Indije i Tunisa. Od srpnja 2022. godine Indijci podnose najviše zahtjeva. To se, između ostalog, objašnjava činjenicom da je građanima tih zemalja dozvoljen ulazak u Srbiju bez vize. I onda iz Srbije mnogi kreću dalje prema Zapadu – čak i do Luksemburga.

Trenutno u tu malu zemlju stiže neobično mnogo ljudi bez putovnice, kaže ministar vanjskih poslova Luksemburga Jean Asselborn, koji je zadužen i za migracije. I nije to slučaj samo sa Srbijom, objašnjava Asselborn, ljudi iz trećih zemalja bez vize mogu doći i u Albaniju i Bosnu i Hercegovinu, recimo migranti iz Turske. Ne može biti da te zemlje, koje su kandidati za članstvo u EU, svojim viznim režimima ne prate zajedničku liniju EU-a, izjavio je Asselborn za njemački javni servis WDR.

Reakcija na manjak radne snage u Europi

Bečka stručnjakinja za migracije Judith Kohlenberger kaže da ove godine veću ulogu igra tzv. „mješovita migracija“. To znači da među novopridošlima ima mnogo ljudi koji reagiraju na sve veći manjak radne snage u Europi, smatra Kohlenberger.

S obzirom na to da za te ljude nema legalnih mogućnosti za dolazak, oni podnose zahtjev za azil, kako ne bi odmah bili deportirani kada ih uhvati granična policija. „I ekonomske posljedice ruskog agresorskog rata u Ukrajini također igraju ulogu u ovoj situaciji, jer u zemljama globalnog juga rastu ekonomski problemi. Razlozi za bijeg i migraciju, odnosno za dragovoljni i nedragovoljni odlazak, često se preklapaju.“

Od Turske do Srbije za 2.500 eura

Trenutno su duž balkanske rute ponovo aktivni i krijumčari ljudi. Prema istraživanju studija njemačkog javnog servisa ARD u Beču, oni su, kao i obično, nemilosrdni. Stupiti u kontakt sa švercerima nije teško. U jednoj grupi na Telegramu, koja se zove kao neka turistička agencija, navodni švercer daje informacije o rutama i tarifama. Put od Turske do Srbije tako košta 2.500 eura, uključujući i noćenje u bugarskoj prijestolnici Sofiji, piše taj čovjek.

Putovanje traje tri do pet dana, 20 do 30 kilometara mora se pješačiti, ostatak vremena se vozi. Uspjeh, kaže, ne može se jamčiti, i piše: „To je krijumčarenje! Mi se nadamo da će Bog to učiniti za nas.“

Politika „propuštanja"?

Ali, kako izbjeglice iz zemalja jugoistočne Europe onda stignu na Zapad? Stručnjakinja za migracije Kohlenberger ne želi govoriti o politici „propuštanja" kao u 2015. godini. A „javna je tajna" da se granice prema istoku više kontrolira, nego one prema zapadu.

Jače granične kontrole vode do uhićenja većeg broja migranata. To se odražava i na broj tražitelja azila. Jer, kako objašnjava Kohlenberger, samo ako uhapšeni podnesu zahtjev za azil, mogu spriječiti trenutnu deportaciju. „Mnogi od njih, međutim, ne čekaju kraj postupka, već nakon nekoliko dana idu dalje. U tome ih, naravno, nitko ne zaustavlja."

Hassanov novi život u Grčkoj

U Austriji je, na primer, od početka kolovoza na snazi uredba Ministarstva unutarnjih poslova koja zapravo ima za cilj rasteretiti službe na istoku zemlje. Prema toj uredbi, prvi razgovori s izbjeglicama ne moraju se obaviti na mađarskoj granici, već ih se može obaviti i u drugim saveznim zemljama. Pojedine izbjeglice za to dobivaju čak i kartu za vlak.

Neželjeni učinak takve prakse je da onaj tko ne želi ostati u Austriji može jednostavno otići u drugu zemlje. A oni koji prođu bez prethodnog „prijemnog" razgovora, a samim time i bez postupka za dobivanje azila u Austriji, imaju veće šanse da dobiju azil negdje drugdje. Jer, Dablinski sporazum predviđa da zahtjev za azil treba razmatrati prva zemlja Europske unije u kojoj se izbjeglice registrira.

sg/ba/dr (wdr)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva